hrvatska poezija
Kresnice vsikud se kresiju,
tiho kak v senjah se hodi,
kmica trnace je pokrila,
cesta i sama sad vodi.
Cesta, ti, cesta zaprašena,
kad bi misli mi znala,
k jednoj bi hiži me pelala
i pod oblokom bi stala.
Morti bi onu tam videla,
koja se meni dopada,
morti bu ona me čekala,
koja me imala rada.
Znam ja: zabadav ju čekati,
želje ju zoveju same.
Vsejedno, rad bi pozdravit ju,
če je i zabila na me.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Kad na vječnost mislim: ledi mi se um Od bezmjerja, što ju sa svih strana rubi; Ja joj svuda gledam širok, hladan drum, Al ne … [više] about Kad na vječnost mislim…
Ban Petar Zrinski, doveden gdje mu se imaše glava odsjeći po zapovijedi Leopolda prvoga, česara rimskoga, može biti da ovako … [više] about Dođi, o ljubi ma ljubjena
Sva sunca ovog ljeta izgorješe u tvoju kožu i kosu i sva si zagasita: o kako to mami! Taj miris mora upijen u put! I usne koje … [više] about [Sva sunca ovog ljeta…]
To slatki KAJ je zagorskèga dvorca. To ní KAJ kmeta, grabancijaša norca. Duh mu rezede. Fin je kùdi pena. Zvoní ko žice starèga … [više] about Gospocka ruka
Iskapio je do dna žuč života, Al i uskrsnô - jer je bio Bog... Na velik petak velja bol se smota Ko crna guja oko srca … [više] about Na Veliki petak
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori