hrvatska poezija
Kresnice vsikud se kresiju,
tiho kak v senjah se hodi,
kmica trnace je pokrila,
cesta i sama sad vodi.
Cesta, ti, cesta zaprašena,
kad bi misli mi znala,
k jednoj bi hiži me pelala
i pod oblokom bi stala.
Morti bi onu tam videla,
koja se meni dopada,
morti bu ona me čekala,
koja me imala rada.
Znam ja: zabadav ju čekati,
želje ju zoveju same.
Vsejedno, rad bi pozdravit ju,
če je i zabila na me.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Na krevetu ležala je gola I ruke mi oko vrata svila, A ja sam se malo odmaknuo - I gledao kako leži gola. Sto godina kao da je … [više] about Oči mi je začarala
Od mene bježe niz ulicu kuće i stabla Ženska vela nose vjetrovi Na crnom nebu mrtvi oblaci vise kao razderane prnje Vjetrovi … [više] about Ljubomora
Mi sento il Cor traffigere. Jur se serce me prebada, kak da vmreti htel bi sada Nit znam Bože vse zmožnosti Gdo mi serce če … [više] about Čutim si Serce prebosti
O djeco moja, moje pjesme male, Vas iz mog srca kô iz gnijezda vadim, Već dugo u njem ste mi uzleptale Nejačke, nalik ptičicam … [više] about Moje pjesme
Bože moj, zašto je tako, zlaćanim da pod samarom Magarac preskače lako jabuku vitijeh kula?! Vilo o pjesama mojih, milosnim čemu … [više] about Promašena kob
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori