hrvatska poezija
Kresnice vsikud se kresiju,
tiho kak v senjah se hodi,
kmica trnace je pokrila,
cesta i sama sad vodi.
Cesta, ti, cesta zaprašena,
kad bi misli mi znala,
k jednoj bi hiži me pelala
i pod oblokom bi stala.
Morti bi onu tam videla,
koja se meni dopada,
morti bu ona me čekala,
koja me imala rada.
Znam ja: zabadav ju čekati,
želje ju zoveju same.
Vsejedno, rad bi pozdravit ju,
če je i zabila na me.
Zbirka: Po dragomu kraju
Objavljeno: 1933.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Zar sad u zimi da se sjećam ljeta... zar sad dok zvižduk vjetra svud odzvanja; dok želja tinja kano vatra sveta, a duša sretne … [više] about Smirenje
Na dragoj leži mjesečina I san svih zvijezda na njoj sniva, U grudi joj se bijele sliva, A svuda drugdje pomrčina. I moja … [više] about Usnula draga
Izdahnula je, ko što ruže mru, U prvom djevojaštvu, još šiparica, Na crnu čohu pade doma carica I smješka mi se toplo, ko u … [više] about Mefistov zvuk
Hej, što sam vam noćas pio Talijansko "buono vino" Zato, što bih drukče krio, Otkrit ću vam sada fino. Talijansko vino … [više] about O teško je četnik biti
Nit kô carstvo nebeskoga sina, Nit kô strica sjevernoga kraj, Široka nij' tvoja domovina, Naš hrvatski mili zavičaj; Al' sred … [više] about Hrvatskome sinu
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori