Uskrsnuo je Krist: a s božjeg hrama
U šir se glasa zvonce crna sluta –
I skromno selo bijesna strava guta:
Što ponajboljem baš se kopa jama…
Pod trošnim krovom žena ruke lama
I suze roneć dršće poput pruta;
Mališi joj se gladni drže skuta –
Al njoj je s bola: kao da je sama.
U polju rđa plug, a do njeg brana
Kô s tuge, što im trune na dnu lijesa
I goso mlad i jednom domu hrana…
I tako sve sa zvonom sveta zvuka
Svoj zadnji upit šalje spram nebesa:
Oh, Bože, kad ćeš tog se sjetit puka?!
Odgovori