• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Zadnji Adam

Silvije Strahimir Kranjčević

Ta ista nikad neviđena usta,
Što nekada su životvorno rekla:
“Nek bude svjetlo!” – to svijetlo bi;
Ta ista nikad neviđena usta
Zanijemila su; krvca, što je tekla
Kroz žile svijeta, smrznu se i susta,
A zemlja bje ko stožer ledeni…
Svjetlonoša se izmorio sijedi
I mrča mu se lice.
Niz zlaćane mu nekad trepavice
Za suzom samo suzica se ledi.
Bez smrtne svijeće, bez samrtnog zvona
Mru bozi, svijetlo, vasiona…
– – – Oj, zbogom, Febo! – glasi sa Geje struje,
Oj, zbogom, Gejo! – pozdrav je od Feba,
A nijemi Fatum grdan sanduk kuje
I leden prevjes tke im preko čela.

Mru bozi! Čudno, kako brzo blijede
Te sjeni, što ih strah i varka sprede
Pod Himalajom il na vodi Nilu,
Na pijesku puste, na Olimpu gori
Ko Moloha il čarovnu idilu,
Kad čovjek poče da nebesa tvori,
Da vječni Sveduh nedomašan nikad
Sve čudno se je smješkao kadikad.

Mru bozi – košto magla vrh pučine,
Mru – košto sanja u prozorje mre,
Mru – košto svijest na smrti gine
I s njome ljudske tlapnje sve!
– – – Tek tko se ono potrbuške svija
Na lednoj kori mramorna vedraca?
Za njime smrt se ko lavina vija,
Da snijegom zadnjeg zasiplje mrtvaca,
A on još diše zadnjim dijelkom pluća
I još se giba zadnjom kapljom krvi;
Božanstva gdje su pala umiruća,
On ne da da se smrvi!

Vrhunci brda, mora i doline
Pod krutim ledom leže izravnana,
A on zar sami grobne sred tišine
Da zadnji bude krajem zadnjeg dana?!
I tko je taj, što živio je dovijek,
Da vidi konac svjetskim mirijadam?
Je l? Bog? Ne, slabi, posljednji je čovjek,
Na odru svijeta izdišući Adam.

I tu je pao! Žile mu se koče,
I savija se zgrčenijeh šaka,
A suha rebra uporno se boče –
Ah, zraka! zraka! zraka!
I ne će mrijeti; ne će! ne će! ne će!
Nek mriju bozi, vasioni svemir,
Nek mrije sve, al ljudstvo prkoseće
Svoj da’nulo mu nemir.
Pa on je tu ko zadnji od Titana,
Ko zadnji svjetlac prometejske vatre,
Da pita, prije nego smrt ga zatre:
Za čega ta nirvana?
Buntovnik, mrtve što bogove dira,
I – tužitelj svemira! – –

– – Ah, nekada, što ne vidje mu oko,
Ti bajni luzi – gdje su?!
I tropske palme do neba visoko
I sjajne zvijezde u majskome krijesu
I brze rijeke – ko da biser teče,
I more silno, jedino i samo,
Oblačci laki u zoru i veče,
Gdje su… kamo?

Slavujak mali, mjesečina bajna
I vrela krvca i milje života
I cjelov žarki i još mnoga tajna,
Tajna i divota!
I radost slatka – ta sve raduje se,
I obijest laka – ta sve obijesno je,
Vjekovit blagdan – ta sve miluje se –
Kud je – što je?!

Cijela povijest pokapana krvi,
Jednakost, bratstvo i sloboda!
Da čovjek bude do nebesa prvi,
Da Bogu ruku poda?!
I sve na zemlji, što se rajem zvalo.
A čovjek svojim stvorio je znojem,
Sagradiv carstvo Edenovo palo
O trudu samo svojem?!

– – – Tek vječni led! I žile mu se koče,
I savija se zgrčenijeh šaka,
A suha rebra uporno se boče,
Ah, zraka! zraka! zraka!
Još neće mrijeti; ne će! ne će! ne će!
Nek mriju bozi, vasioni svemir;
U njemu vapi ljudstvo prkoseće
I vječnog duha nemir!
Da pita: kud je, što se rajem zvalo,
A čovjek svojim stvorio je znojem,
Sagradiv carstvo Edenovo palo
O trudu – samo svojem!

Al gle! s daleka sjevera onamo
Na polutnik se silna santa skliže.
Niz led i snijeg prašti amo tamo
I juri sve to bliže.
A na njoj čudnim odrazom se sije
Sred pustog leda ukočeni krst,
Sa Svetog Petra možda il Sofije
Oborio ga sverazorni prst.
Oborio ga pred hiljade davne
Sa gordog visa, s ponosnih kubeta,
I odvlači ga preko puste stravne
Na odar zadnjeg Adama i svijeta.

I zadnjim kretom ruke
On grabi krst, al žile mu se mrznu,
Uz zadnji jecaj samrtničke muke
Tek nemoćno se trznu,
A usna samo ukoči se nijema
U gorki smiješak beznađa i jada;
Na tvrdi led mu mrtva glava pada
Ko pitanje, što odgovora nema.
Tek gorki grč – ko ocjena božanstva,
Na zadnjoj mrzne usni čovječanstva.
I prostro se je izda’nuvši tako
Cijelog ljudstva oboreni lik,
A blijedim noktom, zadnje što je mako:
Napisao je u led – upitnik! – – –

– – Praminja snijeg i pokriva žurno
Taj zadnji znak, što čovjek ga je piso
Ko svjedočanstvo očito i burno,
Na zemlji da je bio i bitiso!
Praminja snijeg, sipa inje gusto,
I silne grude naokolo baca
I krije znak pod noktima mrtvaca,
Sve više nada nj brdo valja pusto:
Spomenik svijetu, što ga više nema,
Do neba gruda ledena, golema!
A pod njom spava kao luda sanja
Sve, što je bilo, da isprazno prođe
Bez glasna traga, dokle opet dođe
Nov kaos mutni do – drugog izdanja!

*vedrac – kristal

Vienac, 1896.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Momu domu i rodu

Ivan Kukuljević

Bijedna zemljo! stânu strásti rata, Za kom tuđin tako rado grabi, Premda nemaš blaga niti zlata, Nit što ruke il um k sebi … [više] about Momu domu i rodu

Gariste

Ivan Goran Kovačić

Oboreno selo, crno, mrtvo. Ko krik bi ovdje zvučao i smijeh. Grozni lešu (ubojice? žrtvo?), Tko zna za tvoju patnju ili … [više] about Gariste

Tiha mahala

Antun Branko Šimić

Te stare žute kuće krovova zelenih Po vazdan drijemaju u tamnoj, vlažnoj sjeni. I sokak pust je. Jaki vonj vrućine. Tiho. Sav … [više] about Tiha mahala

Veliki petak u Pizi

August Šenoa

U Pizi na Arnu stoji hram, Medicejske slave spomenik, Visoko se raspinje lašteni kam, A svetac mu Stjepan mučenik. Bje … [više] about Veliki petak u Pizi

Vicenza

Fran Galović

I. Basilica Palladiana Silaze lijepe gospe, sve u svili, Šuštanje halja vuče se po tlima. Pogledi gore. Ruka ružu … [više] about Vicenza

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Uzmožna gospođe

Šiško Menčetić

Uzmožna gospođe, tko milos ku žudi a k tebi ne pođe, on zaman sve trudi; on hoće kako stvar … [više] about Uzmožna gospođe

Ne vim ja

Šiško Menčetić

Ne vim ja gdi stoje uzdisi bez broja koje cjeć gospoje podira svis moja, također što tužu … [više] about Ne vim ja

Koji čtiš sej pjesni

Šiško Menčetić

Koji čtiš sej pjesni, molim te veselo Tako ti ljuvezni, veseli tve čelo. Ako što zadoh ja, … [više] about Koji čtiš sej pjesni

Misal mi zanosi

Šiško Menčetić

Misal mi zanosi ovaj vil gdi pušta Dva prama od kosi niz lišca gorušta, Ali kad otvori dva … [više] about Misal mi zanosi

Blaženi čas i hip

Šiško Menčetić

Blaženi čas i hip najprvo kad sam ja Vidil tvoj obraz lip od koga slava sja. Blažena sva … [više] about Blaženi čas i hip

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.