Još si u društvu s nama: nosim te.
Jesi li zbilja ti to? I jesi li zbilja ti još s nama?
Il si već dugo daleko negdje od nas
i to je samo ludost što nosimo ovo mrtvo tijelo
i što se svud ne razbježimo i kričimo divlje za tobom
(ko negda što te kao djeca zvasmo kada bi se skrio
il poslije kad se ko mladići dozivasmo po noćima pjanim).
O kako to
da mi koji nikad te nigdje ostavljali nismo bez nas
ni u krčmama ni u samom krilu žena –
da mi te danas ostavimo nadno vlažne grabe
(koju još sami za te iskopasmo)?
Netko je jači od nas
i ne možemo promijeniti ništa što se zbilo
i nemoćni obilazimo oko mrtva tebe.
O tko je taj
što učini te manje vrijednim nego kakvu stvar,
lešinom koja zakopa se negdje
i ostavi.
Neodlučni se vrzemo na jednom mjestu.
Da ostanemo ovdje pokraj mrtva trupa
il da se vratimo u prazan svijet?
Zagreb
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori