Dru Pišti Posiloviću
Lice tvoje, satkano od duše,
Ko planet sja kad mori ovaj mrak,
A zjene tvoje cjelov blag i drag
Briše suze što me noću guše.
Tiranine, demone, zli duše,
Zalúdu gatam čarobni tvoj trag!
Tek znam da sferski glas tvoj, drag i blag,
Teško sni ko harfu s neba čuše.
Oj tko si, što si? Genij moj, himera,
Hermafròdīt, muza s Helikóna,
Tribada, sukob, inkub il hetera?
Ko se zida motriš me madona,
Mog glada vječni tantalovski kruše,
Ljepoto nijema, tkanje moje duše!
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1913.
Odgovori