hrvatska poezija
Dan stoji visok na snijegu (i meni)
Snijeg se plavi
i zima oštri ocrte stabala i kuća.
A kroz dan
kroz grad moji koraci
crtaju i potežu i vuku
duge pravce
kvadrate
elipse.
Sad sam stao
slušam u sebi
mukli lom koraka svojih bezbrojnih
Bolan zvoni zadnji jedan zvuk
Moj lik zemlji nagnut
čeka,
kut mu dršće na tlu tup i crn i oduljen
Oko mene
prostor plav i prazan šušti
šušti
Daleko se negdje neke sfere ruše
Gdje si?!
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
U peći suho drvo praska - A bog bi znao gdje je cvalo, Gdje ljubila ga traka majska? - Sad slatko puca žuta daska, Tek pepela … [više] about Zimska pjesma
Ispod brčnog otomaljskog brda, Kud se Pliva zdvojna, raspojasa Iz ponora baca u ponor - - - Poput davno plandujućeg krda Vidiš … [više] about Bosanski korabljar
... Povlači se kao kuga, Ni prosjačit više ne smije, U torbi si prti druga, Žuko drvo svoje pjesme. Iz zakrpa izderanih Gusle … [više] about Guslar
Zazvoni zvono: nebeski brat. Zašume tiho zeleni zvonovi krošanja. Zabrecaju mirisna zvonca cvjetova. Zašušte svilena zvona … [više] about Zvono
Zar da se samo naginješ Nad nebeski akvarij, Ne bi li nevidljivom udicom Uhvatio ribicu zlatnu? Zar da samo gledaš voćnjake I … [više] about Samome sebi
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori