(25. kolovoza 1891.)
Ima jada – dosta ih imade,
Povijest naša još ih više znade;
Stari trôvi novi čemer sade;
Ima jada – al ima i nade!
– – Ima majka da je ljepše nema:
Raj je božji ona slika njena,
Lijepo oko u magli se taji
Ko da biser kroz oblake sjaji;
Nisu ono biserovi traci,
Nit je biser niti su oblaci,
Već su suze, uzdasi i jadi,
Ta ona je majka siročadi!
Hranila je čeda si nejaka,
A kad ih je othranila majka
Do onoga kršnoga junaka,
Do konjica od ljuta mejdana,
Onda im je govorila majka:
“Na noge se, moja djeco draga,
U svijetu je pošlo naopako,
Niknulo je bilje svakojako;
Ne da korov da se cvijet širi
Što najljepše u slobodi miri.
Na noge se, Bog će dragi dati,
Majka će vas opet ugledati.
Uz ognjište ispod svoga krova
– Dati će vam cjelov blagoslova,
Što su vaše izranjene grudi
Za slobodu prosvjete i ljudi!”
Pošla djeca širom svijeta bijela,
Bila ih je i puška i strijela,
I da svoje tuđa spase mati,
Stoput zrno naša srca shvati.
Ako suze božje pero piše,
Pisalo je naših ponajviše!
Il je tako od sudbine dano,
Il od ljudi nama darovano,
Svejedno je, al sve peče jače:
Majka čeka – za dječicom plače!
A dječica željne šire ruke:
“Majko, majko, sve su gore muke,
Tražimo te, vid nam nešto krije,
Magla neka oko nas se vije,
Bez tvog krila sve nas gore zebe,
Mrak nam pokri, mila majko, tebe,
A ne znamo što nas ljuće peče:
Il si blizu ili si daleče!”
To je čuo Bože sa nebesa,
Kako vapaj Pravdi stožer stresa,
Kako djeca svoju majku ištu
Na zemljici, starom varalištu!
Skupio je suze od vjekova,
Plod sa našeg drva jadikova,
Suze one, nikad neplaćene,
Sa grude nam krvlju zasićene,
Trud i muku s oznojena čela,
Da ugleda sunca i vidjela.
Kako skupi, ‘nako Bože sklada
A na ruke svetoj vili Rada.
Planu sunce – o, kako je jasno,
A vila nam povikuje glasno:
Čvrstom vjerom u vlastitu desnu
Skršit ćete sudbu zloudesnu.
Rad vam sveto vjerovanje budi,
On je sudac što budućnost sudi,
On je korijen na kom cvijet rodi
Za vijenac slavi i slobodi,
A iz njega ljepši plamen bije
Neg je zlato traka sunčanijeh! –
Planu sunce – o, što lijepo gori,
Gdje su majci od starine dvori,
Mrak se gali, djeca majci hrle,
Junačka se moja braća grle.
Na riječ pada jedna suza vruća
Kano pečat srca i ganuća!
Pa nam vjenča slavi na vidiku
Temelj bratskog rada spomeniku.
Trud je jedan, zajedničke muke:
Za tu vjeru stisnimo si ruke,
Za tu vjeru otvorimo grudi,
Jedna braća, jedne misli ljudi,
Složna desna, zajedničko groblje,
Kad sloboda od nas žrtvu pita,
Nek se znade da to nije roblje
Što se grli preko Velebita!
A ti, majko združenih Hrvata,
Utri suze i zagrli čeda,
Krv se znade, bratac pozna brata,
Krv se znade, rastavit se ne da!
Čuj nam pozdrav, čuj nam zavjet sveti,
Oj, ti nećeš, kršna majko, mrijeti,
Sa junačkog, pjesničkoga juga
Ljubav nosi svojoj braći druga!
O, ti nećeš, mila majko, mrijeti,
S divna mora tebi sinak leti,
U oku mu božja vatra sije,
Svijetli genij divne Dalmacije
Što je grijo kroz vjekove davne
Tvoja čeda niz obale slavne,
Gdje je vijekom bujni lovor cvjeto
I za liru i junaštvo sveto!
Gle, i danas ponosito cvjeta,
Ti si, majko, jedini mu žar,
A on tebi oko čela sveta
Hrvatske je jedne djece dar!
Vienac, 1891.
Odgovori