• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Na grudi prošlosti

Silvije Strahimir Kranjčević

(Proslavi starinarskog društva u Kninu 24. kolovoza 1893.)

Pjesnik

Majko moja – sve je mrtvo, sve je pusto,
Razvaline, kamen goli, trnje gusto!
Nad kraljevske nekad silne, slavne dveri
Vire danas lijeni crvi i gušteri.
U pô noći lijeće tuda sova plaha,
Slobodno joj i bez brige i bez straha!
Utrnuše davno ondje svijetla traci:
Stari zidi, pustoš stara i mrtvaci!

Vila

Ne kvasi mi, dijete, suzom groblje ovo,
Pod kamenjem sve je perje sokolovo!
Ne robovi i ne lanci oni kleti,
Da im tlače u dno groba pepô sveti.
Tu je usna davnog kralja na svom domu
Molila se za nas Bogu velikomu,
Sa kruništa barjak gordi krila od tri
Na hrvatskoj stajao je budan smotri!

Pjesnik

Majko moja – tu je pustoš, razvaline;
Gdje su stope silnog kralja iz davnine,
I banova i župana sablja hola,
Gdje li krila – uzdanica u sokola?
Ah, da, čujem u tišini, na kamenu
Kako li su molili se Svevišnjemu!
Kroz vjekove sve se truni kamen truli,
Molitve im davno, majko, nijesmo čuli!

Vila

Vjekovi su dugi prošli; zamre jeka,
Kad je četa klikovala iz daleka;
Sa prozora gledao ju kralju stari,
Novom slavom gdje mu krunu opet žari,
A pred dvorom stražar vjerni svjesno kroči,
Vjera mu je – čvrsta ruka, vjera – oči.
Slobode si čuva stojne zide svete:
Svoga kralja, svoju majku, svoje dijete!

Pjesnik

Majko moja – zar je tako, zar je palo
Sve što se je gordo nebu uspinjalo?!
Od sve slave zar li osta samo sjena
Što je baca uspomena sa kamena,
Sa razvala što nam kriju prah otaca,
Kazujući vječnu slavu tih mrtvaca?!
I dovijeka zar nam, majko, nema ništa,
Do kukati vrhu kama i grobišta?!

Vila

Vjeruj, dijete! Eno plamte gorski rubi,
Na rastanku sunce noći oči ljubi.
I nada se tako budi svježa, nova;
Po kamenju narod ljubi prah djedova!
Pa ruš’te se, stari zidi, miri davne,
U srcu nam nove kule niču slavne –
I svemu će suđen-danak jednom doći,
Svijest naroda neće mrijeti, neće proći!

Vienac, 1893.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Mrtvac

Antun Branko Šimić

U hrvanju s nekim nevidljivim, odjednom stade u nepomičnost. Zatvori se ispred nas, od ovog časa bez čula, koja su bila vrata … [više] about Mrtvac

Što se viješ, orle…

Đuro Arnold

Što se viješ, orle, baš nad mojom glavom I srce mi puniš crne slutnje stravom? Ja ne želim borbe - meni mira treba I … [više] about Što se viješ, orle…

Gospodskomu Kastoru

Silvije Strahimir Kranjčević

Prostite, sjeni, lutajuć tihe na Letinu žalu, Što ću pozajmit klasičnu strofu! Majčica Gaea nešto je drukča, neg'li je … [više] about Gospodskomu Kastoru

Nekad i sad

Antun Gustav Matoš

Mirku Račkomu Nekad je bila čedna sličica Očiju krupnih, bijeloga čela; Nikada nije vješta kičica Skladnijeg našla duha i … [više] about Nekad i sad

Nostalgija

Antun Branko Šimić

Noćas šuti bašča bešćutno i nijemo: Zamukla je ona pjesma tuge puna, Što je svako veče orila se tamo Kraj bokora ruža, s tankih … [više] about Nostalgija

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Cvijet u kavani

Antun Branko Šimić

Pod širokim šeširima, u odjeći apartnoj - u džepove ruke i u duše tajne duboko zakopali - iz … [više] about Cvijet u kavani

Zagorske elegije

Andrija Palmović

II Krapino, pod tvojim porušenim gradom Ja porušen klonuh, prignut njegvim padom, Uz … [više] about Zagorske elegije

Tihi varoš

Dragutin Domjanić

Klinčeci žarki čez oblok visiju Čisto nad težka okovana vrata. Hlad je od cirkve, na strmom … [više] about Tihi varoš

Zima

Ivan Trnski

Strašno li me zimus zebe, Zalud peć je ugrijana, I umotam zalud sebe U gunj, krzna … [više] about Zima

[U mom je tijelu vrijeme i polako me slabi…]

Antun Branko Šimić

Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju Ovaj stisak ruke osto je ko znamen nagona što je nekad … [više] about [U mom je tijelu vrijeme i polako me slabi…]

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2026. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.