• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Pamet i sreća

Silvije Strahimir Kranjčević

(Po pripovijedanju jednoga muhamedovca)

Došla Pamet u svijet ovi,
U sredinu braće ljudi,
Da ih uči, da ih puti,
Da im pospan mozak budi.
Kuda ide – sve se diže,
Kamo stiže – čuda stvara;
Amo-tamo… eto ljudi,
U prirodi gospodara,
Klanjaju se sili uma,
Prijestolje joj dižu slavno,
Klanjaju se, tamjan pale – –
Ah – al to je bilo davno!

Jednog dana – vedro bilo –
Pošla Pamet da se šeta;
Sluša pčelu i slavuja,
Razumije šapat cvijeta;
Blebetuše sluša koke,
Po granama što vam sjede,
Sluša crva, gdje se moli
Da ga pjetlić ne pojede.
I još svašta čuje, znade,
Pa nosnice širi holo,
Pa se pita: je l’ tko veći
U svijetu naokolo?!

– – Nuto čuda! tko je ono
Što je tako gordo gledi?
Kanda joj se drsko ruga:
Baš ti hvala mnogo vrijedi!
Ljuta Pamet, baš u živac
Pogođena, ljuće planu:
– Tko si, što si, nevidovna,
Iz koje li rupe banu?! –
Mrska riječ bijes rađa;
Tko je veći? – Ja sam veća!
Ja sam Pamet, a ti, ludo?
– Ti si Pamet, a ja – Sreća!

Poklaše se žene ljuto,
I da nema goreg kara,
Dosjeti se Pamet jedva,
Da mirnije razgovara.
Pruže desne… oklad vežu,
Da se krenu u svijet bijeli,
Pa onako neka bude,
Kako će im svijet da dijeli!

Idu žene, idu… idu,
Uski su im svuda puti;
Muka im je, e na kojoj
Slava li će ostanuti?
Al uzalud, nikog naći
Gdje bi oklad okušale;
Idu žene, idu… idu
Pa su nešto gledat stale – – –
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Jezero se malo širi
Podno brda mila lika,
Po obali nešto luta
Kano slika očajnika.
– Spasimo ga! – Pamet šanu –
– Darujmo ga! – doda Sreća;
Kušajmo ga, da vidimo,
Čiji dar je cijena veća!

Stigoše ga, digoše ga,
Nahraniše gladna crva,
Odrediše da ga Pamet
Darivati stane prva.
Cijelo znanje ovog svijeta
U prst mu je mali stalo,
On postade umnik prvi,
Što ga ikad nebo dalo.
Svi ga hvale, al mu vele,
Da umije previš’ toga – –
I – eno ga – bokca umna,
Eno ti ga bosonoga!
Amo-tamo, i od gladi
Na kostura sjeća likom;
Baš nikako da bi posto
Ma ni zadnjim podvornikom!
U očaj ga bijeda tjera,
Teška bijeda i glad žuta,
Ispala mu rebra suha
A kroz rupe od kaputa.
U talas se hladni baca,
Al ne dadu mrijet ljudi,
Iz vode ga opet vade
Pa pred kralja, da mu sudi.

Na prijestolu sjedi kralju,
Mudrijeg mu nema para,
Kad mu eto dovedoše
Samokrvna zulumćara.
Uđe jadnik… gledi kralja;
Odjedared skoči brže,
Koliko bi okom treno,
S glave kralju krunu trže.
Trže krunu i ko luda
O pod naglo njome tresnu.
Vika… buka, trista mača
U rukama vjernih bljesnu! –
– Vodite ga! – grmnu kralju.
Svijet urla: “Nek se vješa!”
– Vodite ga! – Pecite ga!
Obješena za ušesa!! –

Odvukoše gladna miša,
Na ruke mu gvožđa meću,
Pred tamnicom, mrskom kućom,
Stala Pamet zvati Sreću:
“Čuj me, sejo! – Pamet kaže –
Čemu da se jadnik pati?
Dala sam mu što sam mogla,
Šta ćeš ti mu sada dati?
Napunih mu punu glavu,
Koliko sam sama znala;
A on evo punom glavom
Ponio se ko – budala!”

Nasmija se Sreća samo,
Pred kralja se smjelo šeta:
“Čuj me, kralju, mudri kralju,
Što moj slabi um goneta.
Istina je, grijeh je strašni,
Što ti s glave krunu trže;
Nu, moj kralju, mudri kralju,
Ne prosuđuj čina brže.
Čin je čudan; bit će nešto,
Što u glavu bokcu dunu;
Umni kralju, dobri kralju,
Da vidimo tvoju krunu!”

U prašini kruna leži,
Osmijehom je Sreća gleda;
Odjedared plašna skoči
Ko od zmijskog od ujeda…
… Što je? – Bože! – Bježi kralju!!
– – – Stoje sluge, blijedi šute,
Gle – iz krune mrko viri
Trovna glava guje ljute. – –

… “Ti ga mučiš, ti ga vješaš,
Ti ga daješ živa peći,
Valjda što ti život spase,
Pre neg ti je mogo reći?!”
Stoji kralju – zove sluge,
Dovode mu roba sinja;
“Evo – reče – od mene ti
Carska budi milostinja;
Evo tebi vlasti pola
I evo ti moje kćeri;
Živ mi bio, zete dragi,
Plaća to je tvojoj vjeri!”
U kraljevskom sjajnom dvoru
Glazba bije, kolo pije;
Pred kraljevim dvorom sjajnim
Praštaju se žene dvije:
“Tko ga diže, tko ga spase,
Tko ga pope carskim zetom,
Tko je, kazuj, sila veća,
Da se titra ovim svijetom?”

Tako Sreća Pamet pita,
Al se Pamet vidi ljuta;
Rastaše se, i od tada
Sastanu se rijetko puta!

Vienac, 1891.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Derviš, ptičica i soko-dobrotvor

Ivana Brlić Mažuranić

Razmišlja neki derviš o raju... Ali nad njime, u istome gaju, Cvili na grani ostavljen ptić. Propalo gnijezdo, mrtva je … [više] about Derviš, ptičica i soko-dobrotvor

Čemu se Nena nada?

Ivana Brlić Mažuranić

Mama nosi duge halje, Kratke li su moje! Ona veli: "Maloj djeci Kratke bolje stoje!" A kad budem ja velika, A ti mama … [više] about Čemu se Nena nada?

Cjelov zemlje

Milan Begović

U sjajnoj odori draguljima posutoj i u zlatu protkanoj, u brokatu i grimizu, s mačem plamenim, i s kopljem kano vatrena … [više] about Cjelov zemlje

U travi

Antun Gustav Matoš

Živa zvijezda s vedrog neba, ševa, Trûnī biser pjesme prašnim putima, Žito šušti, bijeli oblak snijeva, Kukci zuje među … [više] about U travi

Elegija

Antun Gustav Matoš

Dolje usko, a široko gore - Vi već znate, to je nova moda, Prije se je u širinu išlo, Sad je moda da se sitno hoda: Desit će … [više] about Elegija

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Uzmožna gospođe

Šiško Menčetić

Uzmožna gospođe, tko milos ku žudi a k tebi ne pođe, on zaman sve trudi; on hoće kako stvar … [više] about Uzmožna gospođe

Ne vim ja

Šiško Menčetić

Ne vim ja gdi stoje uzdisi bez broja koje cjeć gospoje podira svis moja, također što tužu … [više] about Ne vim ja

Koji čtiš sej pjesni

Šiško Menčetić

Koji čtiš sej pjesni, molim te veselo Tako ti ljuvezni, veseli tve čelo. Ako što zadoh ja, … [više] about Koji čtiš sej pjesni

Misal mi zanosi

Šiško Menčetić

Misal mi zanosi ovaj vil gdi pušta Dva prama od kosi niz lišca gorušta, Ali kad otvori dva … [više] about Misal mi zanosi

Blaženi čas i hip

Šiško Menčetić

Blaženi čas i hip najprvo kad sam ja Vidil tvoj obraz lip od koga slava sja. Blažena sva … [više] about Blaženi čas i hip

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2022. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.