iz vrta Petrice Kerempuha
I.
1. Pjesniku biljaru
Slavko pjeva, a mlađano cvijeće:
Ružu, trator, smilje i koprivu;
Tko mu sluša bujnu pjesmu reć’ će:
Slavko pjesmom pokosio njivu.
Stan’, pjesniče, ne čupaj nam cvijeta,
Ne pjevuškaj, grješno ‘e djelo ovo!
Bit će kravam pustih sedam ljeta,
Đakom prazno “Biljarstvo Šulkovo”.
2. Pjesniku Davoriću
Zvonko zove gromkim glasom
Junake u ljuti boj,
Kô Tirtejev, prijatelju,
Čini mi se pojav tvoj:
Jedno zvanje, jedna krika,
Razlika je jedina:
Hroma noga u Tirteja,
U teb’ pjesma šepava.
3. “Suum cuique”
“Oj Hrvatska, tebi nij’ jednaka
Nijedna zemlja mnoštvom narodnjaka,
Državnika, mudrih diplomata -”
“”Da, amice, ima ih kô blata;
Pa mi reci, da sam čovjek loš,
Ak’ ne dobiš takva tri za groš!””
4. “Libera nos a malo”
Nek nas mine crna kuga,
Rat nesretan, ljuti grad,
Nek ne mori dušu tuga,
Zemlju suša, strašni glad;
Neka božji trijes satare
Gadne zmije,
Zlobne lije,
Zvijeri, što nam zemlju kvare!
To molimo u sav glas
Dobrog Boga svaki čas.
Al’ prije svega, moji ljudi,
Molitva nam naša budi:
Sačuvô nas stari Bog,
Da nam mijesi politiku,
Politiku, pustu viku
Sveslavjanski filolog!
5. Liričan povod bolesti
Motto:
Divne čare tvoje premilene
Više ljubim nego očiju zjene;
Kit ne ljubi toli morske pjene,
Koli rob tvoj tebe ljubi.
(Jagodice VIII. u “Danici”)
Našu Savku ljuti grči more;
Bože! Bože! Savko, šta je to?
“Ah pomoz’te, ljubezni doktore!”
Doktor veli: “Bogme, to je zlo!”
Doktor pipa, pita, sluga gleda,
Al’ se boli povod, naći ne da;
Kad na stolu smotriv doktor bijedan,
“Danice ilirske” broj tu jedan,
Kliknu: “Ne čudim se, gospođice!
Kako ne će grč vas uhvatit?
Pozobali tu ste “Jagodice”,
A u njih vam bio čitav kit!”
6.
Nijedan nam od Hrvata stari’
Naše vince vodom ne pokvari,
Pa bi l’ djeci, kaž’te, bilo zdravo,
Oktrojirkom kvarit staro pravo?
7.
Za mlada vam dreči svaka žaba,
Djevicom je bila svaka baba,
Zelen-drvom bio svak’ panj stari;
Ne vič’te mi zato, vi rovari,
Kad je postô mnogi koj’ Ilirac
Beamterski suhi penz’jonirac.
8. Očitovanje ljubavi
(U duhu mlade “narodne naške” lirike).
Ljubim te i milo tvoje lice,
Koliko vrag mrzi božji raj,
Kô što lovac ljubi prepelice,
Ljubim te kô Kinez ljubi čaj.
Ljubim te kô što juratuš čaše,
Kô što kartaš ljubi crven kec,
Kô što stado ljubi tuste paše,
Mlado zelje kô što ljubi zec.
Ljubim te kô vjeverica orah,
Kô praktikant ljubi protokol,
Kô što vile hladak zelen-gorâ,
Kô što krava silno ljubi sol;
Ti me ne ćeš – premda strašno tuče
Srce moje kao potrt zvon,
Zaman, zaman pjesma mi jauče,
Ti sve veliš: – “ne će mi se on!”
Dobro dakle, kad odbijaš mene;
Nek ti srce hladno, neka zna:
Kako ljubi Mihel sve Slavene,
Tako ljubim, tebe, djevo ja.
9.
Iskipjela veće milosnica
Sve još sipa poglede ljuvene:
Rumenilom išarana lica
S stida joj se tobož porumene:
Znaš li krepost pobijeljenu, brate?
Kaži, što se tebi nalik čini
Milosnici? – Prstom kaži svate:
Gljiva ta se svuda sama kaže
Kruhoborska to je, brate, četa,
Prodala se, pa sve vičuć laže:
“Rode mili, domovino sveta!”
10. Kruhoborka
Boriti se za slobodu,
Vjere meni, to je lijepo –
I pomagat’ milom rodu!
Al’ ne odviš’ – to je slijepo!
Jer do greba
Treba hljeba.
Ima prijekih prijatelja,
Što nam groze odasvuda,
Njih se branit – moja ‘e želja!
Al’ ne javno – nisam luda!
Jer do greba
Treba hljeba.
A tko ‘e s nami bezobziran,
Otpor tko će tu zanijekat’?
Al’, zaboga! miran, miran!
Mi možemo jošte čekat’!
Jer do greba
Treba hljeba.
Pođemo l’ sa svijeta toga,
To ć’mo biti tek junaci,
I u raju molit’ Boga
Za rod kao slobodnjaci: –
Jer ne treba
Tamo hljeba.
Naše Gore List, 1863.
Odgovori