Sunce, svijetli zavodnik
izvelo je na ulice
ljude, žene, djecu, dojilje i pse.
Prolaze… posmjehuju se lica
bez misli
na one, koji ostaše u kućama:
bolesnike, nemoćnike, u svoj bol utonule,
radnike u mračnim prostorima.
Al ipak
na licima su crte prošlog umora i očaja i briga
i svaki posmijeh izlazi iz boli.
Preko praga radosti se stupa
u sumoran nesvijetao prostor
Eno!
zvuk mašina što se mrvi negdje u dubini grada
plač djeteta nasred ulice
unišli su u njihovo uho –
i njihova lica prekri iznenada laki suton.
Zatvorite oči, slušajte u duši:
sunce, divlji goli mladić
prpošno poigrava po zraku
… i kriči.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori