biskupa bosanskoga i srijemskoga prvaka na polju
hrvatske prosvjete prigodom otvoraja galerije slika
Mironos hladak znat ćeš lovor-lista,
Umijenja genij kad maslinom škropi!
I kud mu sunca sine zraka čista,
Maglovit oblak presuda se topi.
I – svako srce tajnu moć mu ćuti,
I on je bogom, klanja mu se sve,
Zadahnut strahom sud smrtnika šuti,
Toliko jak je genij prosvjete!
A to si ti! koj’ jasnim kaza činom,
Da poluboštva smrtna rađa žena,
i sam da čovjek sa tvojom vrlinom
Jednači sili ljudstva sjedinjena.
A to si ti, koj’ krepkom rukom skinu
Sa usna naših i pečat i muk
Pa jakom dušom onamo nas vinu,
Kud davno drugi dospio je puk!
Božanskim sjajem svetog onog žara,
Po kojem prorok svoga bivaš stada,
Ti spozna, zašto narod taj tumara,
Ti spozna uzrok stoljetnih nam jada.
Nek grmi razlom potresnoga topa,
Nek zveči sablje pobjednice zvek,
Al sve to mine – sve netragom propa,
Tek svijetla vila besmrtna je vijek!
Ti skrši krila mračnoj onoj mori,
A snagom srca snagu zbrati duha,
Vilinskim djevam rajske dvore stvori,
Ginućim poda životnoga kruha.
U zlatu knjigu svijesnog čovječanstva
Hrvata ime pisao si ti,
Oj, duh je rđa okovlju tiranstva,
Sloboda niče tek po prosvjeti!
Jer što da kažeš puku zapuštenom,
Koliko srce bez slobode zebe,
Kad on će tebi usnom ustrašenom
Tek vraćat vijekom – ne razumijem tebe!
Al Bog bje velik – i on nama poda
Svemoguć dar u časak odsudni,
Uz jednog oca grud trpećeg roda
Jednakim žarom i ti ogrli!
Slobodi ja ću vijek robovat cijeli,
Al znam, da ona prosvjetom se snuje,
I tko svom puku bolju sreću želi,
Zanosit mar tvoj mora on da štuje.
I dok god budu harne prsi bile,
Plamenit dok se pjevo bude poj,
Veličat će te umjetnice vile,
U zvijezde zanos kovati će tvoj!
Sabrana djela II, Zagreb, 1958.
Odgovori