Hej, oštracu, gujo ljuta,
Što se ljuljaš o duvaru;
Kakva to se šala budi
U tvojemu pametaru?
Hej, oštracu, il bi htio
Cjelivati čije grudi – -?
Hej, oštracu, mani šalu,
Drukčije se danas sudi!
Tlapi ti se: e su davno
Svjetlali te naši stari,
Kad je babo dora jaho
Po krvavih po pazari’,
Kad su one glave muške
Kosile se ko u šali;
Suze naše? kakve suze,
Kad smo cijele glave dali!
Hej, ne ide danas više
Da se polja krvlju tope,
Pitoma smo i mi djeca
Milostive Europe!
Prostili smo svud i svima
Neplaćenu krvcu staru,
Ne volimo, kad nas sjećaš
Prošlih dana, moj handžaru!
Sve Sloboda svijetom hoda,
Svakomu će pravo dati;
Kad poteku komu suze,
Serbez mu ih ubrisati;
A grunu li s novih jada,
Prosto mu je tražit suda;
A škrine li opet zubma
E, onda je bijesna luda.
Moj handžaru, vidiš i sam,
Da za tebe posla nema;
Hvala Bogu, te u grobu
Kraljeviću Marko drijema,
I još više Bogu hvala,
Što ustati Marko neće:
Ta kaki je krvnik ljuti,
Krvio bi ovo sreće!
Već se nama danas hoće
Uništiti divlju klicu,
I raskovat gvožđe tvoje
U tananu neku žicu,
Pa pohvatat bijesna srca
Te se s neke krivde tuže,
I brnjicom vezat usti,
Što lijepi svijet ruže!
Što je babo tobom sjeko,
Sinčiću su čudne stvari;
E je sinak čedo novo,
Tanja krv mu žile žari,
A pamet mu danas fina,
Ideale druge šara:
Hej, ne treba danas više
Muškog srca ni handžara!
*serbez – turska riječ, slobodno
Vienac, 1891.
Odgovori