• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Svijet i pjesma

Silvije Strahimir Kranjčević

(U odziv nekomu kritičaru: da je pjesništvo zastarjela stvar!)

Nije moja pjesan burna u osvetne dane,
Ovako se lišće trese kada lome grane;
Nije pjesan moja slavuj kada slavku žudi.
Uzdisaj je ona samo iz ljudskijeh grudi. – –

– – – Čuj, napolju vjetar hladni nemilo se ganja,
Bjesni, urla divlja sila sve bez smilovanja.
I obara silnim krilom i ruši i davi
I sumornih trista misli budi mi u glavi.
Al molim je: čemu misli, što da misô gradi,
Kad se neko previš’ grije, neko previš’ hladi?!
A kad pravda krutom šakom udara na vrata,
Peru ruke, igraju se Poncija Pilata.
Aj, čini se: svijet se vrti o sakatoj ruci,
Rađaju se za to janjci da se hrane vuci,
I vijekom će da se gosti kurjačina sura;
Hranila ga prije glupost, a danas – kultura!

Nije moja pjesan burna u osvetne dane,
Ovako se lišće trese kada lome grane;
Nije pjesan moja slavuj kada slavku žudi,
Uzdisaj je ona samo iz ljudskijeh grudi.
Pa šta bila pjesma moja, sred stoglave bijede
Kazuj, pjesmo, je li pjesme u svijetu vrijede?
Kazuj, pjesmo, da l’ te tromo čovječanstvo treba,
Da l’ te ono rado sluša trebajući hljeba?
Il si samo vijenac suhi s klasičkih grobova,
Jedna zvijezda ugašena davnijeh vjekova,
Jedna suza zaostala, slađana i bôna,
Kad je čovjek na Olimpu gledo Apolona,
Kad na Pontu Jasonova ljuljala se lađa,
Pjenio se talas gdje se Afrodita rađa?

Pa si danas, blijeda sjena one davne sanje,
Među druge došla ljude, moje milovanje –
Svi te glede… čudna si im… zatvoraju vrata,
Ta šta će im dijete ovo neznanog zanata?!
Gle, ti dižeš svijetle oči, tvoje usne šute,
Gle, ti dižeš svoje oči i suzom se mute.
Ti u svijet mirno gledaš gdje se smješka na te:
Vi imate srca – kažeš – a mene ne znate!

– Ne, ne treba pjesme više, prošla joj je cijena,
Uminulo dječje doba ‘spred zrelih vremena! –
Ko da čovjek nema više ljubavi ni suza,
Zar mu želji nije uska vaseljena uza?
I žive mu zar već grudi ne kucaju više,
Kad na grani povrh srca mali slavuj diše?
Naokolo kad se tajno bajna nojca vije,
U tišini kad se nijemo grle duše dvije,
Kad se drago zlatu svomu potihano javlja,
Kad se lako svaka bijeda prašta, zaboravlja?!
Il kad čedo gledi majka bez misli i glasa,
Samo znade da se nešto u grudi talasa –
Ah, i od te kad se sreće stojni junak kida,
Čedo, ljubu zadnjom grli suha, bistra vida;
Nema suza kad se srće gdje se oči gase,
Polomljeni gdje barjaci pusto polje krase – –
Što je ono te ga trže gdje se krvca lije?
Ah, bje iskra što kadikad u prsima grije,
Plamen onaj gdje se pali mironosna žrtva;
A bez žrtve za budućnost sva je povijest mrtva!
I kad onda nakon duga i očajna vijeka
Uzgoji se narod kapljom krvavoga mlijeka,
Kada novo, srećno pleme sebi sreću kuje,
Što je ono te u srcu mučenike štuje?
Što je ono te si žrtve med bogove stavlja?
Ah, plamen je, što se katkad u srcima javlja!

Huji, urla vjetar hladni, nemilo se ganja,
I obara silnim krilom sve bez smilovanja.
I čini se: svijet se vrti o sakatoj ruci;
Rađaju se za to janjci, da se hrane vuci.
I vijekom će da se gosti kurjačina sura;
Hranila ga prije glupost, danaske kultura!

Al ja stištem glasne gusle, a na vjerne grudi,
U guslama šapće nešto što mi nade budi.
U rukama slijepca davna jadale su jade,
Mlađoj ruci sad ih vila u baštinu dade.
A ljubi ih duša žarka, grli vjera čvrsta,
Ta zar nisu načinjene od golgotskog krsta?
Zar ne znate da u njima tajni zapis spava,
Krvava je na nje pala pjevačeva glava.
I kad pade i kad dušu vječnom Bogu dade,
Dahnula je guslam zapis, nek rodu valjade.
Pa kad drhtne struna glasna, gudalo se vine,
Začuju se glasi kano grobu iz dubine,
A uz glase kao da se i molitva vije:
Nek čuvamo ono što nas u dnu srca grije,
Nek čuvamo zapis tajni što ga slijepac stari
Ostavio u guslama, da unuke žari,
Da nas drži, da nam čemer ne otruje grudi:
To je zanos, krilo duše, koja naprijed žudi!

Vienac, 1890.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Relikvija

Antun Gustav Matoš

Gdje su, recite mi, oj vi duge noći, Usne, što su rujni život pjevale? Gdje su blage, tople, nasmijane oči, Što su kao Božje … [više] about Relikvija

Naš čovo…

Silvije Strahimir Kranjčević

Otkad tebi, moj prosjače, ti rukavi prazno vise? - Pa od onda, gospodaru, kad smo bili ispod Lise. - Grmilo je, kršilo je, ko … [više] about Naš čovo…

Kad jednom…

August Šenoa

Kad jednom preko moje glave Tek grobni lahor šuškô bude, Kad poda sagom zelen-trave Sve svijeta zaboravim trude, Tu prebirat … [više] about Kad jednom…

U sumračju

Rikard Jorgovanić

Mrak se hvata, tiho biva, Kao da će umrijet svijet, Nu on samo tiho sniva, I snijući lik cjeliva Sunca, kog će sjutra … [više] about U sumračju

Malenim velikanom!

Silvije Strahimir Kranjčević

Silni ste mi - silnija još vam cijena, Da se vječnost tužiti nigda neće Na smrt vašu, niti na trulež skori Imena vašeg! Vi, … [više] about Malenim velikanom!

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Prolaznost

Silvije Strahimir Kranjčević

Dođi amo - - slobodno me nosi; Svejedno mi i kad bi me takla Lednom usnom, pogledom od … [više] about Prolaznost

Kad se nasmeješ

Dragutin Domjanić

Rosne se rože budiju, v tihoj toj noći su spale. Kad se nasmeješ, su v licu sladke ti jamice … [više] about Kad se nasmeješ

Les passagéres

Milan Begović

1. Eva Na moje udara srce kucajem vještim i žurnim prstenjem kićena ruka: - Otvori! Ne … [više] about Les passagéres

Na grobu pobratima

August Šenoa

Zaduhnuo je vjetar, Požutio je lug, A meni, braćo, umre Mog srca prvi drug. Bijaše dobar, … [više] about Na grobu pobratima

Blaženi čas i hip

Šiško Menčetić

Blaženi čas i hip najprvo kad sam ja Vidil tvoj obraz lip od koga slava sja. Blažena sva … [više] about Blaženi čas i hip

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.