(18. rujna 887)
Pocrnilo sve Jadransko more
Od mletačkih barka i brodova,
Samo katkad vâl zabijeli s pjenom,
Il oružje svijetlo maknu sjenom,
Krijes il sijevne štitnijeh od krugova,
Molitvene tihe uz žamore:
“Sveti Marko i Todore!
Uzdrž’te nam sinje more.
Kyrie elejson!
Christe elejson!
Vjetar tjera naprijed mornaricu,
Nad jambori veselo se vije
Pokraj jadra barjak svetog Marka,
Na galiji trak se sunca žarka
Nad duždovom krun-kapom prolije
I po Petra Kandijana licu.
Stoji vapaj uz žamore:
Sveti Marko i Todore!
Kyrie elejson!
Christe elejson!
Tiha luka ispod brda Mika
Drugo krije brodovlje Hrvatâ,
Što Branimir silni skupi tude,
Na obranu krepku da mu bude
Sred pomorskog vjekovitog rata.
Stoji glasna tuj mornara vika:
Lado, Lero, oj Perune!
Bran’te pravo naše krune!
Bože pomiluj!
Spase pomiluj!
Gospoda se silna sakupiše,
Sa Podolci i sa Neretvani,
Sve od Istre dolje do Epira,
Mole smjerno kneza Branimira,
Da u pelež plovit im ne brani,
Jer im ne da krv mirovat više.
Oj Davori, oj Davori!
Pusti, nek se vrag obori!
Kneže, pomiluj!
Kneže, ne miruj!
Knez ozbiljno u oblake gleda,
Smatra metež vjetrova u zraku,
Pomaknuv se na kraj glatke prove,
Broji lađe na boj sve gotove.
Otisnuti dade barku laku,
Stražarice da po moru reda.
Pjesma ori, vjetar dune.
Lado, Lero, oj Perune!
Bože Davori!
Spâse Davori!
Zvižduk čuješ iz daleka mora,
Trublja trubi, knežev glas zaori:
“Djeco, naprijed, mirno i bez straha!”
Napnu s’ jedra, kao magla plaha,
Sto vesala u more zaroni,
Kršna pjesmom odjekuje gora:
Lado, Lero, oj Perune!
Bran’te pravo naše krune!
Bože pomiluj!
Spâse pomiluj!
Kô dva divjih galebova jata,
Kad pred burom plijen sigurni traže,
Mornarice lete dvije suproti,
Svaka hoće drugu da ukroti,
Groma vika užeć strast pomaže
Od Mlečana kao i Hrvatâ.
Isus, Marko i Todore!
Lado, Lero i Davore!
Kyrie! Pomiluj!
Smjes je opći tuj.
Strijele lete, sjekira brod sijeca,
Od udarcâ krupnih prašte štiti,
Guta more mrtve tu i žive,
Jambori se polomljeni krive,
Mnogi brod će u dno ponoriti,
Sve se živo kup u jedan stjeca.
Isus, Marko i Todore!
Lado, Lero i Davore!
Kyrie! Pomiluj!
Jedan glas je tuj.
Stoji jauk na duždovu brodu,
Glas veselja ori međ Hrvati,
Mrtvog dužda na štitovih kažu
Spas u bijegu Mlečani polažu.
Čim u slavlju Branimir se vrati
Da pobjedu objavi narodu.
Lado, Lero, oj Perune!
Obranismo pravo krune,
Bože pomiluj!
Spâse pomiluj!
Jedva mala godina proteče,
Kad u Muću hram Marije sveti,
Rad pobjede dužnu zadužbinu,
Knez Branimir dignu u visinu.
Dade padšim grobnice otprijeti,
Da za dušu spas vjekovit steče.
Lado, Lero, oj Perune!
Bran’mo pravo naše krune!
Bože pomiluj!
Spâse pomiluj!
*Kod Tučepa u primorju makarskom stoji stećak s isklesanom slikom dužda, tu da leži ubijen Petar Kandijan, pripovijeda narod.
Objavljeno u zbirci Povijesne pjesme, 1874.
Odgovori