Biser-rosa trepti na okrajku lista,
A u njoj se sunce u sto zrakâ blista;
Ni alem se takvom svjetlošću ne diči,
Tek čovječja suza kapi toj priliči,
Suza, kad zatrepti ispod trepavice,
Prije neg poleti niz to bijelo lice.
*
Tiha vedra noćca sitnu rosu rađa,
A dno srca ljudskog suzu proizvađa;
Laka je i bistra, kad s radosti pada,
teška je i mutna, kad potiče s jada;
Al je blaga, sjajna, rek bi posvećena,
Kad je vaju tuđem milo namijenjena.
*
Ptice, zvijeri, ribe, “grabežljive” zvane,
Nedužnom se drugom životinjom hrane;
Neka! to pod moraš, od nevolje čine
po zakonu stavnom, da ih glađa mine;
Ali čovjek uman zašto do zla boga
Bez nevolje tlači slabljeg brata svoga?
*
Životinja svaka svoje gnijezdo brani,
kad ju tko odanle potjerati kani;
Isti krotki golub srdito zaguče,
Te kreljuti svoga protivnika tuče;
Stoga riječ je stara: da je kvočka svaka,
Kad joj tko dodija, na svom gnijezdu jaka.
Odgovori