I.
Mi hranimo našu ljubav našom krvi
U svijetu koji za nas zatvoren je
ni jedan put ne vodi od nas tamo i sva su vrata zaključana,
naš svijet smo mi; moj svijet svršava na rubu tvoga,
tvoj svijet na rubu moga tijela
Mi nemamo ništa do li jedno drugo
Nas dvoje uživa svijet jedno u drugomu
i nama ništa nije ostalo do li naša ljubav
Mi hranimo ljubav našom krvi
Kad jednoga dana naša ljubav popije posljednju kap naše krvi
i mi se pogledamo blijedi, hladni, ružni
mi saznat ćemo: ni ljubavi nema
Jer ljubav živi dokle i krv gori
Mi saznat ćemo da je i posljednji plamen našega života
ugasnuo u mrak nekog nama tuđeg,
ničim s nama nesvezanog svijeta.
II.
Dok gorjela je naša krv, dok vezala nas ljubav
mi osjećasmo da smo jedno –
svijet u svijetu
Sad nema ljubavi i mi vidimo
da svijet se naš je raspao na dvoje
Nema više puta od mene do tebe
Zatvorena srca zanavijeke
i nema vrata da se otvore
Zaludu duša hoće da se digne
na krilima kojih više nema.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori