Zalepršo sniježak zrakom,
pobijelio do i hum,
i pokrio male kuće,
zagrlio plaštem drum.
Tu i tamo trag je koji;
ptica, srna, zec i vuk,
potrčali niz brežuljke,
pobunili sveti muk.
Malo zvonce na brežuljku
ustavilo srebren glas,
šuti – skoro zajecat će,
kad se rodi zemlji spas.
Djeca vrište od veselja:
“Eto meka snijega svud,
potrčimo, zamočimo
u njeg ruku, noge, grud!…”
I voze se, sanjke lete –
u ljetu bje samo san;
i meklji im sniježak jeste
i ljepši je zimski dan…
A sunce se milo smješka,
motri djecu, brijeg i dol:
“Gledaj, kako smijeh se ori,
nestao je ljudski bol!…”
A sniježak pada, pada,
posjetit će on i grad.
Pa i tamo buji, vrije
zimski život svjež i mlad!…
Objavljeno: 1931.
Odgovori