U ekstazi duša već je plijen,
Buonarroti! tvojijeh milina,
Fiorenza stara u taj tren
Javlja nam se smiješkom Rujnog Krina.
To je smiješak kakvog voli Taine,
Pun junaštva, plastike i vina,
Osmijeh snage, genija – eh bien:
Posmijeh Franje, asiskoga sina.
Sveci i junaci! vaš nas dar
Kao kruna postignutog cvijeta
Zanosi, al umjetnički čar
Opaja nas bojom višeg svijeta,
Kojom Dante, poput sarkofaga,
Slika što je duši duša draga.
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1911.
Odgovori