Pred mračnim hramom mršavo siroče,
Prozeblo, s okom već bez plamena,
Na mrazu zebe: – Smiluj mi se, Oče! –
U ljetnom rupcu oko ramena.
A Bog sa križa kanda sići hoće,
No kip je leden, sav od kamena,
A oči se martiru grozno koče
U agoniji kobnog amena.
Oj, prva muko nepoznate žene,
Ja ne vidjeh te nikad, al su mene
To cijelo veče suze palile –
Te dječje suze, što su, čedo ludo,
Pred mrtvom crkvom, čekajući čudo,
Tvoj šal i moje srce zalile.
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1912.
Odgovori