Sastala se do dva kaluđera,
Jedan k Rimu, drugi k Carigradu,
Prvi rutav ko u hodže bunda,
Drugi brije kao glumac bradu.
Dođoše u krčmu, pa ti lijepo
Večeraju ta dva trudna sveca,
Nakon mesa udare po vincu,
Sjetivši se karata i keca.
Tu zbog ćara nagaze na disput
Ko na kakvom nikejskom koncilu,
Miješaju se već u kavgu gosti,
Pa se tuku proti kodicilu.
Napravi se sveta vjerska svađa,
Ršum, rusvaj, dogmatička čorba,
A u vrevi napuni do vrha
S tuđim jelom fratarska se torba.
Birtaš krvav, razlupane ćupe,
Mlati gdje je ponajgušća moba,
A u vrisci posljednjega suda
Šmugnuše u maglu sveca oba.
Platiti, dabome, nisu mogli,
Plaćali bo nijesu apoštoli:
Jedan k Rimu, drugi k Carigradu,
Dok se krčmar za njih Bogu moli.
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1912.
Odgovori