Čas prije bilo vedro. Sad se kiša spusti
Na livade i mrke, ostarjele borove.
Ko crna slutnja prijeti s neba oblak gusti,
Dok dijete tjera ovce u široke torove.
Seljakinja, što pošla u tor krave musti,
Pod hrast je stala. Pogleda niz šorove,
Što nestaju daleko, gdje vrt stoji pusti
I mirisima čudnim puni stare dvorove.
Pod paviljonom, gdje ružmarin diše,
Ja sjeo sam i slušam muziku i tonove
I daleke i mukle sakrivene zvonove.
O, kako volim proljetne te kiše,
I snažnu pjesmu crvenih krovova,
Što skrili se u sjeni starih jablanova!
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori