hrvatska poezija
Apolon, slušajući skladne zvuke
Takmaca svoga, Marsije plesača,
Nenavidan ko Bog i kivan s bruke
Iz pizme kazni boljega svirača.
O deblo veže umjetnice ruke
Bezazlenoga frigijskoga vrača
I udari ga podmuklo na muke
Lišavajući očiju pjevača.
I rekne smijač: – Zavidniče, Bože,
Tiranstvo tvoje sve na svijetu može:
Pogubiti, pa čak i ljubiti;
No ja što mogu, Bog tek može htjeti
Jer sve da hoće, ne može umrijeti
I kao smrtnik sebe ubiti. –
Objavljeno posthumno
1914.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Kad na vječnost mislim: ledi mi se um Od bezmjerja, što ju sa svih strana rubi; Ja joj svuda gledam širok, hladan drum, Al ne … [više] about Kad na vječnost mislim…
Bele su breze tak blede, Trusi po strni se mak, Plave planine zastira S črnimi kreljutmi mrak. Steza se skriva pod … [više] about Mrak
I. "Ajd', brodaru, glavo sijeda, Časa mi ne časi: Na zapadu svijeća blijeda Pomalo se gasi, Luč za luči gor' se trne, Mrki … [više] about Bohinjsko jezero
Lozo naša, ljuta čemeriko, Jaoh onom, koj' te nije vikô, Koj' nepozvan naše vino kuša, Koj' te lakom čašimice guta: Zamaglit … [više] about Otrov
Povratio se. Poznao ga pas Kraj kućnog praga liznuvši mu ruku Kroz očajnu i prognaničku muku, Kad vidje očaj, bol i smrt i … [više] about Izgubljeni sin
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori