hrvatska poezija
Apolon, slušajući skladne zvuke
Takmaca svoga, Marsije plesača,
Nenavidan ko Bog i kivan s bruke
Iz pizme kazni boljega svirača.
O deblo veže umjetnice ruke
Bezazlenoga frigijskoga vrača
I udari ga podmuklo na muke
Lišavajući očiju pjevača.
I rekne smijač: – Zavidniče, Bože,
Tiranstvo tvoje sve na svijetu može:
Pogubiti, pa čak i ljubiti;
No ja što mogu, Bog tek može htjeti
Jer sve da hoće, ne može umrijeti
I kao smrtnik sebe ubiti. –
Objavljeno posthumno
1914.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Šta grmi burno kao grom Na strmu klisu tom? Zar bjesni savski vir Kroz gluhi noćni mir? Šta sipa ono žarki trak Kroz crni … [više] about Prokleta klijet
(Balada) Dru Mili Starčeviću Na dalek evo krećem put Spram tužnih tuđih strana, Od bola puca moja grud, U srcu pišti … [više] about Iseljenik
Luki Šimoviću U one drage dane lutali smo često Moj drug i ja kroz žute gajeve i luge. Ko satir on bî mladi vedar i bez … [više] about Lutanje
Jasno brence Nepromjence Vjerno u zvončić kuca svoj. Šturak muči, Ptićak čuči, Sjeda pčela silni roj. Ko to vrnu Plahu … [više] about Brence ljubavi
Snažno je mirnulo cvijeće šarnih sa gredica rajskih Ko da je za kišom nagli vjetrić mu ljuljnuo glave, Raznio opojni etar sočnih … [više] about Ouvertura
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori