Prkos

Apolon, slušajući skladne zvuke
Takmaca svoga, Marsije plesača,
Nenavidan ko Bog i kivan s bruke
Iz pizme kazni boljega svirača.

O deblo veže umjetnice ruke
Bezazlenoga frigijskoga vrača
I udari ga podmuklo na muke
Lišavajući očiju pjevača.

I rekne smijač: – Zavidniče, Bože,
Tiranstvo tvoje sve na svijetu može:
Pogubiti, pa čak i ljubiti;

No ja što mogu, Bog tek može htjeti
Jer sve da hoće, ne može umrijeti
I kao smrtnik sebe ubiti. –

Objavljeno posthumno
1914.

Kano more, sinje more, Srce ti je milo, Baca talas dolje, gore, Mlado uskipilo. U njem ti je divna sjaja: Sunce, zvijezde … [više] about Školjka

O, kako je pusto, kako je tužno! Sunce pada za gole planine, Daleko tamo na krvavo nebo Vijor povija oblačine. A kipi more. … [više] about Roblje

Po sobi je padao srebrni tâk Staroga, teškoga sata; Kroz prozor je s polja išao mrak Svjetla, baršuna i zlata. Ništa nam … [više] about Tišina

Iz križevačke županije Polje tamo je široko, Vu njem vinograd; Njega čuva Drinopoljka, Lepa devojka; Mimo jaše mlado … [više] about Narodna pjesma

ŠTO SI REVNOVANJEM ZA NAŠU BRAĆU CRNOGORSKU I HERCEGOVAČKU LIJEPO IME STEKOŠE Od palače do kolibe šeta Mlada gospa, tiho … [više] about Gospojama i gospodičnama hrvatskim

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Reader Interactions