Tuga vidika

Na humku iznad starog sela
U sjeni mir i vječni hlad,
Uz lipu drvena kapela
S vidikom čak na grad.

Ko materina prsa bijela
To brdo blažilo bi jad,
Da naokolo zemlja cijela
Ne čeka sraman pad.

Tišinâ ima, gdje se čuje
Što genij domovine snuje,
No nema više nas!

Gdje glasnije ti srce kuca,
Oj dome naš, tu naše puca
Tvoj razbirući glas!

Objavljeno posthumno
1914.

Još od ranog jutra nebo mlako, sivo, Nije dalo sjaja, ni malo topline; Po gradu je vas dan težak umor plivo I sve oči mutne, … [više] about Na kiši

Zaduhnuo je vjetar, Požutio je lug, A meni, braćo, umre Mog srca prvi drug. Bijaše dobar, krotak, Bijaše vatren, … [više] about Na grobu pobratima

Svejedno, je li dan il noć, Svejedno, je li java ili mora, Svejedno, da li mrak će doć, Svejedno, da li svanuti će zora. U … [više] about Trajanje

Smrt u sebi nosi, što se rodi, Pasti mora kralj i pasti rob; Svojoj svrhi sve što diše hodi - Ali narod neće nikad past u … [više] about Glosa

I Ljubav je moja umorna i sama Ko noć i tuga. Zgasio se žar Orgija vrelih, nestalo je plama, I samo čujem doziv mraka … [više] about Zavodnik

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Reader Interactions