hrvatska poezija
Ja sam gusle svoje noso svud po sv’jetu,
Opjevao njima radost si i sjetu;
One su mi bile Bogom dana druga,
Spajale me s nebom kao zemlju duga.
Ali kad sam jednom na svom putu s njima
Pod propelo pao – podišla me zima
I sa groze tajne nisam žicâ takô,
Molio sam samo – molio i plako.
I od onda često žice moje šute,
Prolazio bučne ili tihe pute –
Samo jedna nikad ne će da se smiri
Ko da kroz nju vjetar sa Gologote piri!
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
O, ta nemoj pustit mene, Med svojima nemam svoga; Nemam nikog doli tebe, Svoje vjere, svoga Boga. Pred tvoje sam noge pao, Da … [više] about Vili pjesme
Po vrtu Vašemu već stezah videt nî, Prekrilo ih je vse kak samo čisto zlato. Al nî to sunce, nî, zabadav želet ga, Na dugo … [više] about Pred zimu
Oj narode, što mi tužan stojiš Pokraj groba svojih mučenika, Gdje se viju vijenci lovorika, Tužan stojiš, slabe nade … [više] about Na grobu žrtvah 29. srpnja 1845. padših
Kad još mi dušu maglen veo vio, Djetinjstva dokle grijali me danci, Kad cvijeća šar mi svaki trn još krio I motali se svud još … [više] about Uspomeni Augusta Šenoe
Sunce se rodilo bolno i zalilo u bijegu pute isplakanim mutnim svjetlom i sjenama koje šute. Pod nebom su krošnje jasena i … [više] about Sunce se rodilo bolno
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori