hrvatska poezija
Ja sam gusle svoje noso svud po sv’jetu,
Opjevao njima radost si i sjetu;
One su mi bile Bogom dana druga,
Spajale me s nebom kao zemlju duga.
Ali kad sam jednom na svom putu s njima
Pod propelo pao – podišla me zima
I sa groze tajne nisam žicâ takô,
Molio sam samo – molio i plako.
I od onda često žice moje šute,
Prolazio bučne ili tihe pute –
Samo jedna nikad ne će da se smiri
Ko da kroz nju vjetar sa Gologote piri!
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Silna žega. Stvora nema Ni u polju ni u selu; Sve se ugnu suncu vrelu; Da u sjeni negdje dr'jema... Samo ondje, gle, u … [više] about Stari učo
To nije Jakov: to se čovjek na samrti s nekim nevidljivim hrve Tajanstveno prijeđe u nepomičnost i sad je stao. … [više] about [To nije Jakov…]
Obrazi su teški vise... dogaraju oči mutne vlažne prazne U očima poumirale duše (Zastrta okna praznih tamnih kuća) Bijela … [više] about Sudbine u ponoć
Zgasnuli smo žutu lampu Plavi plašt je pao oko tvoga tijela Vani šume oblaci i stabla Vani lete bijela teška krila Moje … [više] about Ljubav (Zgasnuli smo žutu lampu)
Izranja sunce gorskog iza kruga U nedjeljnoga jutra svetom muku: Otajstvu nalik, što ga božji sluga U veljem hramu dobrom kaže … [više] about S Griča
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori