• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Munja od gabele

August Šenoa

Pjesma po Čermakovoj slici

Tišina pusta naširoko,
Na svijet je pao pokoj nijem,
Evropa stisla svoje oko,
Prekrilio ju težak drijem,
Kroz prozore joj polumjesec zuri,
Na mekoj svili pruža stare kosti,
I sniva sanak, sniva – Bože prosti! –
Ta divan sanak, sanak o – kulturi.

Tišina pusta. – Gledaj! Bljesnu!
Sa juga puče grom!
Evropa skoči – pita: “Munja l’ kresnu?
Il’ sipa Etna? Gori l’ crkva, dom?”

“Evropo gospo!” jeka odgovara,
“Oj varaš mi se, nije munje žar.
Oluja opet planula je stara,
Iz hercegove zemlje abrdar!”

“I ništa više?” veli Evropa,
“Hajduci slave opet krvav pir.
Šta krt po mojem perivoju kopa!
Ja velim: Laku noć – i mir!”

“I ništa više, moja gospo stara?”
Slobode svjetske dogrmi joj Duh,
Do obzorja ju vuče plamnog žara:
“Tu gleđi mir svoj, krvav, proklet, gluh!

Tu stoji brijeg, a kuća malo niže,
Krvolik plamen iz krova joj liže.
Čuj krič iz – bijelog zavitlaja dima!
Oh krič – ta srca ti se prima,
Kô da ti guje prsi stežu,
Kô da ti nožem srce režu.
Sad sinu mjesec – dim se dijeli.
Strahote! Do tri mrka vraga
Izgorjeloga gle kraj praga.
A što se ono do njih bijeli?
Oh, žena! Janje med tri vuka,
Vaj! – kriknu žena. Sve je gluho.
Razderaše joj bijelo ruho.
A krvava se vražja ruka
O sniježno tijelo ljuto svija,
Iz turskog oka sikće zmija;
Vragolik smijeh im otkri zube,
A gnjusna usta njedra ljube.
Kô div se gola žena priječi,
Put neba širi bijele ruke,
I kriknu kričem zadnje muke;
Daleko gorom vapaj ječi,
Al’ ne ču nitko. – Bijedna ženo,
Ta muž ti leži smrskan eno,
A tu ti mrtvo muško čedo,
Ni njemu đavo živjet ne dô, –
Kad plod si smakô, ubij sjeme,
Nek kaursko se satre pleme.
Al’ Bog? Na vratu joj je krst,
I njega strga vražji prst,
Bjesomučnom ga gazi nogom.
Šta plač tvoj, bijedna ženo, vrijedi,
Kad plavo nebo mirno gledi,
Što bijesna neman radi s Bogom.
“Oh ljudi! – lju-” iz zdvojne grudi
Svom silom vrisnu glasa svog.
Zar ljudi? Ljudi? Nema ljudi;
A gdje je Bog?

I ništa više? Ništa više?
Evropo gospo, nije l’ dosti?
Ti čuvaš pseto, neka diše,
Ti, majko dične čovječnosti!
Ti šalješ spasa knjige svete
Ljudožderske u strane svijete;
Ti crnu djecu otkupljivaš,
Blagoćom da ih prigrljivaš –
Al’ tu – gdje brat ti usred raja
Sto paklenijeh kuša vaja,
Gdje lanac pada s bijednog roba
Na vratih samo crnog groba,
Gdje narod samo stoke broj,
Gdje plaća samo kolac, krv,
Gdje proklet svakog ráda znoj,
Gdje svaki čovjek gažen crv,
Gdje plijenom bluda kći i žena,
U roblje gdje se sinak ćera,
Poštenje gazi, blati vjera,
Gdje vlada jakrep, zmaj, hijena:
Tu – laku noć! – i ništa više?!
O znam te, znadem, gospo pusta,
Groboduh dah ti duša diše,
U tvojih žilah krvca susta.
Ti penješ kule pod oblake,
Ti sušiš more, siječeš gore,
Munjevite ti krotiš zrake,
Bez ruke tebi para ore,
Ti vječnim ledom pute krojiš,
Ti repatica mjeriš tok,
U pustinji ti pijesak brojiš,
Iz tvrdog kama vadiš sok,
Obaraš zrnom slavne zgrade,
Od knjiga praviš barikade,
Milijun kuješ bajoneta,
I preko mora vodiš most,
Ti roniš do dna morskog svijeta
I pračovjeku tražiš kost.

Al’ tu – gdje živa bijeda diše,
Tu: “laku noć” – i ništa više!
Veličju, slavi tvojeg znanja
Duboko cijeli svijet se klanja,
“Jer s tebe širom ljudskog roda,
Svud sijeva pamet, mir, sloboda!”

Al’ lažu – tvoje evanđelje
Od artije su samo banke,
Za trbuhom ti idu želje
I sve pregnuće duše tanke.
Da, antikrst je tebi pop,
A bog tvoj – gvozden top.

Ti spasit narod? – Ženo bijedna!
Oj u kraj! Nijesi toga vrijedna.

A vi junaci blizu sunca,
Sad trgnite mi jatagan,
Oborite se sa vrhunca –
Sloboda zove, zove dan!
I svojom rukom, svojom krvi
Dokažite, da nijeste crvi, –
Bizancijo se sad i Rim
U divne žrtve sljubi dim!
Rasijecite mi zastor hrama,
Da plane iskra Božjeg plama.
Sloboda! prva riječ vam budi
Sred bure svetog boja tog.
I svijet će reći: Evo ljudi!
A na nebu nam stari Bog!

*Abrdar – top budnik; Allarmkanone.
*Bizancijo i Rim – pravoslavni i katolici.

Vijenac, 1875.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Na bojištu

Silvije Strahimir Kranjčević

Na bojištu krvnu grakće gavran crni, Pod njim junak leži na zgaženoj strni. Kako mrtvo pade, hladni prsti sivi Jošte stijeg … [više] about Na bojištu

Sonetni vijenac

August Harambašić

IV. Samo Tebe ljubi, časti i svojata, Oj Ti zlatna dobo narodnje nam sreće; Nikad Tebe Hrvat zaboravit ne će, Krešimira … [više] about Sonetni vijenac

Marija

Antun Branko Šimić

Marijo, ja u tebi gledam svoju majku i svaku majku I ja mislim često na onaj bol u tvom licu što se javi kad tvoj se porod … [više] about Marija

Lirika (1932)

Ivan Goran Kovačić

* * * Ja neću tvojeg užitka, ja neću kuće ni dvora, tornjeva tvojih, čija je slika ohola i vitka, a u njima zrak je leden i … [više] about Lirika (1932)

Kometi

Antun Gustav Matoš

Sudbina već Halleyevim repom Prijeti padom prokletog kometa; Zabavljen će slaninom i rȅpōm Purgar gledat tragediju … [više] about Kometi

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Siromaško serce trepečeš

Katarina Patačić

Povero Cor, Tu palpiti. Milo serce, kak trepeče Dan prez škode biti ne če Serce moje kak … [više] about Siromaško serce trepečeš

Jutro

Vladimir Vidrić

Svitaše. Još bi tama u lugu. Pan se ukaza s omašnim mijehom. On stupi na čistac pod jasiku … [više] about Jutro

Kobna sanja

Đuro Arnold

Ja ne znam, zašto, - ali često sanjam: Iz mora s veljim blagom da izranjam; Al kada već se … [više] about Kobna sanja

Kolo sreće

Silvije Strahimir Kranjčević

Ko divlji vir, ko paklen ples U vrtložini sve se kreće; Kroz razuzdani živi bijes Zavrtilo … [više] about Kolo sreće

Pravda

Antun Gustav Matoš

U žutom strahu tone sud i sudnica, A osuđenik, kobni sin Saturna, U očaj zuri, Otelo bez … [više] about Pravda

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.