• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Munja od gabele

August Šenoa

Pjesma po Čermakovoj slici

Tišina pusta naširoko,
Na svijet je pao pokoj nijem,
Evropa stisla svoje oko,
Prekrilio ju težak drijem,
Kroz prozore joj polumjesec zuri,
Na mekoj svili pruža stare kosti,
I sniva sanak, sniva – Bože prosti! –
Ta divan sanak, sanak o – kulturi.

Tišina pusta. – Gledaj! Bljesnu!
Sa juga puče grom!
Evropa skoči – pita: “Munja l’ kresnu?
Il’ sipa Etna? Gori l’ crkva, dom?”

“Evropo gospo!” jeka odgovara,
“Oj varaš mi se, nije munje žar.
Oluja opet planula je stara,
Iz hercegove zemlje abrdar!”

“I ništa više?” veli Evropa,
“Hajduci slave opet krvav pir.
Šta krt po mojem perivoju kopa!
Ja velim: Laku noć – i mir!”

“I ništa više, moja gospo stara?”
Slobode svjetske dogrmi joj Duh,
Do obzorja ju vuče plamnog žara:
“Tu gleđi mir svoj, krvav, proklet, gluh!

Tu stoji brijeg, a kuća malo niže,
Krvolik plamen iz krova joj liže.
Čuj krič iz – bijelog zavitlaja dima!
Oh krič – ta srca ti se prima,
Kô da ti guje prsi stežu,
Kô da ti nožem srce režu.
Sad sinu mjesec – dim se dijeli.
Strahote! Do tri mrka vraga
Izgorjeloga gle kraj praga.
A što se ono do njih bijeli?
Oh, žena! Janje med tri vuka,
Vaj! – kriknu žena. Sve je gluho.
Razderaše joj bijelo ruho.
A krvava se vražja ruka
O sniježno tijelo ljuto svija,
Iz turskog oka sikće zmija;
Vragolik smijeh im otkri zube,
A gnjusna usta njedra ljube.
Kô div se gola žena priječi,
Put neba širi bijele ruke,
I kriknu kričem zadnje muke;
Daleko gorom vapaj ječi,
Al’ ne ču nitko. – Bijedna ženo,
Ta muž ti leži smrskan eno,
A tu ti mrtvo muško čedo,
Ni njemu đavo živjet ne dô, –
Kad plod si smakô, ubij sjeme,
Nek kaursko se satre pleme.
Al’ Bog? Na vratu joj je krst,
I njega strga vražji prst,
Bjesomučnom ga gazi nogom.
Šta plač tvoj, bijedna ženo, vrijedi,
Kad plavo nebo mirno gledi,
Što bijesna neman radi s Bogom.
“Oh ljudi! – lju-” iz zdvojne grudi
Svom silom vrisnu glasa svog.
Zar ljudi? Ljudi? Nema ljudi;
A gdje je Bog?

I ništa više? Ništa više?
Evropo gospo, nije l’ dosti?
Ti čuvaš pseto, neka diše,
Ti, majko dične čovječnosti!
Ti šalješ spasa knjige svete
Ljudožderske u strane svijete;
Ti crnu djecu otkupljivaš,
Blagoćom da ih prigrljivaš –
Al’ tu – gdje brat ti usred raja
Sto paklenijeh kuša vaja,
Gdje lanac pada s bijednog roba
Na vratih samo crnog groba,
Gdje narod samo stoke broj,
Gdje plaća samo kolac, krv,
Gdje proklet svakog ráda znoj,
Gdje svaki čovjek gažen crv,
Gdje plijenom bluda kći i žena,
U roblje gdje se sinak ćera,
Poštenje gazi, blati vjera,
Gdje vlada jakrep, zmaj, hijena:
Tu – laku noć! – i ništa više?!
O znam te, znadem, gospo pusta,
Groboduh dah ti duša diše,
U tvojih žilah krvca susta.
Ti penješ kule pod oblake,
Ti sušiš more, siječeš gore,
Munjevite ti krotiš zrake,
Bez ruke tebi para ore,
Ti vječnim ledom pute krojiš,
Ti repatica mjeriš tok,
U pustinji ti pijesak brojiš,
Iz tvrdog kama vadiš sok,
Obaraš zrnom slavne zgrade,
Od knjiga praviš barikade,
Milijun kuješ bajoneta,
I preko mora vodiš most,
Ti roniš do dna morskog svijeta
I pračovjeku tražiš kost.

Al’ tu – gdje živa bijeda diše,
Tu: “laku noć” – i ništa više!
Veličju, slavi tvojeg znanja
Duboko cijeli svijet se klanja,
“Jer s tebe širom ljudskog roda,
Svud sijeva pamet, mir, sloboda!”

Al’ lažu – tvoje evanđelje
Od artije su samo banke,
Za trbuhom ti idu želje
I sve pregnuće duše tanke.
Da, antikrst je tebi pop,
A bog tvoj – gvozden top.

Ti spasit narod? – Ženo bijedna!
Oj u kraj! Nijesi toga vrijedna.

A vi junaci blizu sunca,
Sad trgnite mi jatagan,
Oborite se sa vrhunca –
Sloboda zove, zove dan!
I svojom rukom, svojom krvi
Dokažite, da nijeste crvi, –
Bizancijo se sad i Rim
U divne žrtve sljubi dim!
Rasijecite mi zastor hrama,
Da plane iskra Božjeg plama.
Sloboda! prva riječ vam budi
Sred bure svetog boja tog.
I svijet će reći: Evo ljudi!
A na nebu nam stari Bog!

*Abrdar – top budnik; Allarmkanone.
*Bizancijo i Rim – pravoslavni i katolici.

Vijenac, 1875.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Strjelice

Mirko Bogović

Tlačio me Petar ili Pavo, Svjedno je, svaki mi je đavo. * Bezazlenom priliči djetetu, Tko angjela traži na tom … [više] about Strjelice

Grob za živa

August Šenoa

Baš mi duša zaželjela, Da me živa tko zakopa, Bez duplira, bez opijela, Bez kadila i bez popa. Al' mi u tom grobu … [više] about Grob za živa

Misao svijeta

Silvije Strahimir Kranjčević

In labore requies Ima vječna zvijezda zlatna - za oblacim negdje trepti, Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom … [više] about Misao svijeta

Puntar Grabancijaš

Ivan Goran Kovačić

On, "stara hiža"; on, puntar grabancijâš; On, slavni dijak; on, svetskí vandrokâš Je prvi videl, da naš je krepal Maj - I … [više] about Puntar Grabancijaš

Koja je to…

Andrija Palmović

Groza je: noću mrko motrit stijenje Kamo na drevnu gradinu juriša, Slutiš na samrti da nešto stenje Jav čuješ sóvâ, prhanje … [više] about Koja je to…

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Na Valentinovo

Dragutin Domjanić

Kaj to veter pripoveda, z nekim se spomina, kaj se fali, kak je zbavil svetog … [više] about Na Valentinovo

Moja ljubav

August Harambašić

Pomno gojim stablo mlado Rastić čil i mlad, U njem sam ti, dušo, rezo Naših duša sklad. U … [više] about Moja ljubav

Gnijezdo bez sokola

Antun Gustav Matoš

Mom ocu Ja vučem čemer magle tvojih górāh, Očajnost zvijezdah, što nad tobom niču, U meni … [više] about Gnijezdo bez sokola

Sutonska vuče se tmina

Milan Begović

Sutonska vuče se tmina mekano mirisnom sobom, intimnost vodeći sobom. Mi dvoje, pokraj … [više] about Sutonska vuče se tmina

Gospa Marija

Antun Gustav Matoš

Ima jedna mala gospa Marija, Što sve mi draža biva što je starija. Jer ona me je prvog … [više] about Gospa Marija

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2025. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.