Kalifornijska zemlja prebogata
Na daleko u tom svijetu slovi,
Što obdari Bog ju silom zlata:
Zlato u gori, zlato rijekom plovi.
Gdje j’ do sita i najbolje stvari,
Za najbolju čovjek malo mari.
Al’ daljine, čudne li promjene!
Ide zlato – pusti domovinu,
Velim morem put Evrope krene
U austrijsku katkad postojbinu.
U austrijsku? Zlato? Gdje je? Gdje je?
Ajd’ ga tražit’, brate, u muzeje;
Mi pak krotke duše s božjim mirom
Hranimo se zdravo ah – papirom.
* * *
Hrvatska je zemlja prebogata,
Lozu našu Bogo blagoslovi;
Bistra kaplja vrednija od zlata
Na daleko po svem svijetu slovi.
U svom domu nitko prorok nije,
Katkad mudro u nas se ne pije.
Al’ daljine – čudne li promjene!
Jer kad pustiš našu domovinu,
Znat ćeš tekar našem vinu cijene;
Tuj nij’ traga hrvatskomu vinu.
A pri praznoj, pustoj jačmenjači
Često bol mi bolno srce tlači;
Mislim na te, slatka domovino.
I na slatko, žarko tvoje vino:
U njem život, u njem ljubav prava,
U njem nebo, u njem pjesma glasna,
U njem ponos, u njem stara slava,
U njem smjelost, u njem misô jasna;
Lijek starosti, veselje mladosti,
Svjedok naše gostoljubivosti.
A vi, braćo u hrvatskom kraju,
Pjevajte mi pjesme kolom mile;
Pjeni vino – bistre kapi sjaju,
Lete šale – cvatu misli čile,
Spomen’te se zdrav’com vaših sina
U daljini, kojim nije vina:
Pijte s mjerom, da budete budni,
Kadno dušman ide u pohode;
Pijte smjelo, da mi niste trudni,
Da nam loze novu slavu rode;
Pijte smjerno dar božanski, vrući,
Pijte mudro, kako Mirza uči.
Naše Gore List, 1862.
Odgovori