Oj Perune, stari bože!
Koj’ obrvom krenut može,
Kako kažu, cijeli svijet,
Tvoja sila, kud je? kamo?
Zar su tvoje munje samo
Kazališni vatromet?
Vilin izvor je li bara,
Gdjeno blatni roj komara
Zuji traljav napjev svoj?
Što su tvoje uši gluhe,
Da ti smiju crne muhe
Lik božanski kaljat tvoj?
Lijepo ‘e žabâ kreketanje,
Divno vrapca cvrkutanje,
Milo beči kozlić mlad;
Al’ milije od tog svega
Mlada pjesma se razlijega,
Što nam pjeva Zvonko sad.
Uspeo se na magarca,
Vrijedna njemu vilin-šarca,
Pa mi udri tad u kas
Put Olimpa, put smetišta:
Tu ti ne će, momče, ništa
Natpjevati slavni glas.
Kozje mlijeko jedva prsnu
Na jezik mu – već uskrsnu
Novi vilin-bogatir;
Kozje mlijeko ga poškropi,
A on kô da veće popi
Sav kastalski božji vir.
Lucić, Đorđić, Gunduliću,
Ti tek samo pućpuriću,
On je samo pjesnik – on;
Ej kad mi se junak diže,
Teše, kreše, slaže, niže,
To ti zvoni kao zvon.
Zvoni, vrnda i šepesa
I do vraga i do bijesa,
Kriva noga, pijan srok,
Zvijezde-oči, koralj-usta,
Prazna slama, graja pusta,
Sve kaljužni samo tok.
A Peruna nema, nema,
A moj Perun kô da drijema,
Drijema kao debeo puh.
Preni mi se, starče, sada,
Pa izbavi od tog jada
Naš hrvatski zdravi sluh.
Ta znao si ljudski pucat,
Kad na nebu smio kucat
Smjeli Faetonović;
Deder nek ti ljuta šaka
Smoždi i tog vilovnjaka,
To je samo ludi ptić.
Od kanafa razbij žicu
I ljeskovu tamburicu,
Pjesnički mu soli slast:
Gladi mu, o bože, leđa,
Neka vilâ već ne vrijeđa,
Pa nek ide pure past.
Oj Perune, gromom lupaj,
Žari, pali, kukolj čupaj,
Da vilinski usp’je cvijet;
Nek vidimo, neka znamo,
Da ti munje nisu samo
Kazališni vatromet!
Naše Gore List, 1864.
Odgovori