VIII.
Oj junače, kî si prije
Snivo sanak od slobode:
Tvoja slobod sada gdi je?
Ko jutrenji sanak ode!
Ode kano magla hitra,
Kada jarko sunce svane;
Il’ ko rosa, koja titra
Sad na listu, a sad pane.
Nema, srce, spasa za te!
Prem su slatke tvoje brige;
Al verige, ma i zlate,
Jesu ipak vijek verige.
XI.
Vidim svakdan u istoči
Zore mlade skut rumeni,
Al me ljube sjajne oči
Još ne jave danak meni.
Tako u tamnoj noći sidim
Kano lijepa tica zeba,
S njom pjevajuć, što ne vidim
I što želim: jasnost neba.
Čuj, oj krasna rujna zoro!
(Tako glase me pjesmice):
Daj pokaži tužnom skoro
Put iz noći i tamnice!
Odgovori