Iz sivog dana izronila
dva naša tijela
stoje sada
ko dva stražara na ulazu u veče
Ne veče: ocean od plava svjetla
visoko raste ponad kuća
O plav ocean ispred naših lica
i naša čežnja
dvije glave pjane od ljubavi
nasloniti na meko krilo oceana
*
S oblaka bježe tice povrh grada
i uz naš prozor
Oluja diže tamno lice iza kuća
i ide k nama
mi smo sami
Mi čekamo na plavom brijegu naše čežnje
Na glavi kose već nam teške, vlažne od oluje
I stoje
dva naša tijela
dva ponosna stražara na ulazu
u oluju naše ljubavi
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori