Leti lasta preko mora,
Leti lasta preko gora;
Nakraj sela
Na krov sjela.
Čuj me, lastice, čuj!
Šta si vidjela tuj?
Do prozora sjedila djevica,
I mekani prela lan,
Na licu joj cvala ružica,
Oj pjevala cijeli dan.
Kraj velike ilove peći
Sva blažena starica sjedi,
Jedinicu milo si gledi,
I sniva o raju, o sreći.
Leti lasta preko mora,
Leti lasta preko gora;
Nakraj sela
Na krov sjela.
Čuj me, lastice, čuj!
Šta si vidjela tuj?
Do prozora uzdiše djevojka,
Na ruci joj dragulj sja,
I blijeda čeka vam miloga.
“Da, doći će! Je l’?” Tko zna.
U ruci majčici knjiga,
Tu moli, moli i moli;
Ah staricu peče i boli
Sramota, žalost i briga.
Leti lasta preko mora,
Leti lasta preko gora;
Nakraj sela
Na krov sjela.
Čuj me, lastice, čuj!
Što si vidjela tuj?
Do prozora ležala djevojka,
Oko nje venuo cvijet,
I ledene ruke si skrstila,
Na prsih joj križić svet.
Šapućuć “Pokoj i amen!”
Već majčica oči joj sklopi,
Pa svetom ju vodicom škropi,
I dahne – i budne kamen.
Leti lasta preko mora,
Leti lasta preko gora;
Nakraj sela
Je li sjela?
Čuj me, lastice, čuj!
Ne ima lastice tuj.
Vijenac, 1873.
Odgovori