Posrknuo sam umlja breme cijelo,
I rekoh: “Hvala na toj umnoj slavi!”
Na silnu mudrost silan pečat stavih,
Pa stadoh čitat tvoje divno čelo;
I čitah oči. Srce mi se smelo,
I sinu zora vječitoj mi javi:
Da, to je ljudstva nauk živi, pravi,
To prvo, slavno ruke Božje djelo.
U vaših knjigah toga štili niste,
Ded gleđite u moje zlatne liste!
Ta svako pisme cvijetak tu je ubav.
Tu knjigu sveza vječna, živa vjera,
Iz vječnoga ti teče pismo pera,
A cijeloj knjigi jedna riječ tek – l j u b a v !
Vijenac, 1875.
Odgovori