1.
Tiha moja noći,
Pjestinjice svijeta!
Ti otvaraš nježno
Šara perca cvijeta.
Cvijetak slatko miri,
Prava je milina,
U samoći tvojoj
Cvijet se voljko nina.
Tiha moja noći,
Ovamo sad kreni,
Kao cvijetu perca
Otvor’ srce meni;
Neka moje srce
Sto pjesama diše,
Neka mi se pjesma
K zlatnim zvijezdam njiše.
2.
U tebe su, noći,
Nježne, meke, ruke,
Pavuljice stereš
Za sve danje muke.
Ti pokrivaš svakog
Kao brižna majka,
Kroz san pričaš ljudem
Trista zlatnih bajka.
Ti zaklapaš oči,
Nosiš u raj ljude,
Svaki čovjek, noći,
S tebe pjesnik bude.
Kazuj meni bajke,
Nek’ su kô i java,
U snu nek se javi
Dika moja plava.
3.
Blago si ga meni,
Što te Bog mi dao!
Mislim, rosan biser
Na srce mi pao;
Na to nujno srce
Kô na ružu žednu;
Nov sad život mladi
Dušu moju bijednu.
Pa se Bogu molim,
Neka obraz lijep ti,
Dok je meni živjet,
U mom srcu trepti.
Ne bojim se brige
Starih dana sada:
Dok je meni tebe,
Duša mi je mlada.
Vijenac, 1875.
Odgovori