Idem uskim drumom. U vrtu kraj puta
Svijaju se grane šipka, pa se smiju
Rujni, lijepi šipci. Između njih luta
Mali drobni carić… I sve jače griju
Traci žarkog sunca vrtove i njive.
Sav se lazur cakli kao bistro more,
U daljini vidiš gavranove sive
I modrinom nekom pokrivene gore.
Idem uskim drumom. Nigdje nikog nema,
Samo cura neka s kitom poljskog cvijeća
Stala je do puta. Rumeno posvema
Njeno mlado lice tajnim plamom gori,
A usne se smiješe smiješkom pramaljeća
I smiješkom šipka, što u vrtu zori.
(Mostar, 1914.)
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori