hrvatska poezija
Dignuv na ruke ženu
Mag je na stube stao,
I na sjajno mu tijelo
Srebren je ures pao.
A lice mu bilo bijelo:
Ko u snu gleda i sluša
I kao stakleni val
Roni se njegova duša.
Zvijezde se roje visoko
I dasi će sad da krenu,
U zraku se kupa mjesec
I sipa svjetlo i sjenu.
A krasna se žena budi
I grud joj otajno diše
I svilne vjeđe obara
I noć je i – biva tiše.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Pastir-vjetar zviždi dugim bičem: Iza gore goni ovce: oblake. Onda siđe k meni na livadu I zelenom se travom valjamo. Kad … [više] about Pastiri
Na divanu od žutog baršuna Mi sjedimo već poslijepodne cijelo; I slatko nam je: u vazi cvijeće svelo I bolesnog je daha soba … [više] about Toplo popodne
Mome didi ljubim ruke i bijele ruke i u duhu mu kradem rakiju. Mome tati ljubim ruke i rusu bradu i u duhu mu kradem … [više] about Poslanica svojima u Zagrebu
Kuda da pođem u ovu prazninu ispred sebe? Da se javim svojima ko sablast Il ko sramota prijateljima? Gdjegod se javim među … [više] about [Kuda da pođem u ovu prazninu ispred sebe?…]
Dunaj-vodo hladna, Mnogi li su ždrali Od krajeva dalekih Po tebi pali! Al su uvijek meni Od veće česti Donosili … [više] about Nemoj!
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori