hrvatska poezija
Mojoj majci
Žuto lice: umiranje jeseni.
Ruke mole pred mojom sudbinom.
Oči mene gledaju
Zagonetku svojom krvi hranjenu.
U očima dugog bola odbljesci
mene svrate s mojih cesta
k njoj.
Ja sam opet dijete
žutom licu, kosi, očima.
Večeri što idu mirno kroza čula.
Sni duboki ko jezera!
Jutra i blizina njena pored mene!
Ona dođe k meni tiha kao stvar,
Budi tamnu šumu mojih snova.
Ja se smiješim:
ponad njene glave stoji i sja meni
jedno veliko crveno sunce.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Zažaren je zišel, krvav i crlen, I visi nad golom šumom, A oblak se prožil po nebu zelen, Se niže se spušča k … [više] about Mesečina
U star i trošan buljim list papira, Da odgonetnem slova davno blijeda - Na umorne mi zjene s čista mira Kô veo kaki rosna magla … [više] about Privid
Jedanput i ja ovako ružan kako jesam zadobio sam ljubav jedne žene osmijehom na licu osmijehom u kojem je bilo toliko ljubavi, … [više] about [Jedanput i ja ovako ružan kako jesam…]
Dan je duša. Groblja sva su Puna ruža, puna sv'jeća - Svak se bar u zadnjem času Pokojnika svojih sjeća... Samo tu se humci … [više] about Dušni dan na bojištu
Narode moj divni, narode moj dragi, Srca moga rano, neprebolna boli, Mučeniče živi i jaganjče blagi, Nevoljna te duša … [više] about Vjekovnome mučeniku
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori