hrvatska poezija
Mojoj majci
Žuto lice: umiranje jeseni.
Ruke mole pred mojom sudbinom.
Oči mene gledaju
Zagonetku svojom krvi hranjenu.
U očima dugog bola odbljesci
mene svrate s mojih cesta
k njoj.
Ja sam opet dijete
žutom licu, kosi, očima.
Večeri što idu mirno kroza čula.
Sni duboki ko jezera!
Jutra i blizina njena pored mene!
Ona dođe k meni tiha kao stvar,
Budi tamnu šumu mojih snova.
Ja se smiješim:
ponad njene glave stoji i sja meni
jedno veliko crveno sunce.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Pod kosom i pod srpom U polju strn pol'ježe: I hrpa se za hrpom U vito snoplje veže. A ovu slatku muku Začinja pjesma meka … [više] about Pri žetvi
Iz zidova crnih i mrkih zgrada Strava i tuga bezutješna bije; Puste su ulice velikog grada, Po njima sablasno vjetar tek … [više] about Noćni vjetrovi
Gdje mi je domaja? - Vidjele je nisu Dugo moje oči. Njene drage gore Snivaju i sada sjetne razgovore Dubova u mirnom, … [više] about Childe Harold
O majko, došo sam k tebi Iz tuđih, dalekih strana - Tvoje je ovo dijete I srca tvojega grana. Odavno ne vidjeh tebe, Nit … [više] about Na kućnom pragu
U šumici cvatu mlade ruže, Milo grmom zelenim prosute Rosa božja kitila im skute, Ljuljajuć se s povjetarcem druže. Da ih … [više] about Ruža
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori