hrvatska poezija
Mojoj majci
Žuto lice: umiranje jeseni.
Ruke mole pred mojom sudbinom.
Oči mene gledaju
Zagonetku svojom krvi hranjenu.
U očima dugog bola odbljesci
mene svrate s mojih cesta
k njoj.
Ja sam opet dijete
žutom licu, kosi, očima.
Večeri što idu mirno kroza čula.
Sni duboki ko jezera!
Jutra i blizina njena pored mene!
Ona dođe k meni tiha kao stvar,
Budi tamnu šumu mojih snova.
Ja se smiješim:
ponad njene glave stoji i sja meni
jedno veliko crveno sunce.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Rado te gledam sunčani ko dan, Kome sve cvijeće se smiješi; Katkad te strasno i žudim ko san, Sviju što briga nas … [više] about Rado te gledam…
U čaši se iskre drobe i lome, Pjevaju zvuci daljina; Kaplje se bisera u staklima gone, Noć ide na kolima vina. Obalam' … [više] about Samoća i vino
I Ljubav je moja umorna i sama Ko noć i tuga. Zgasio se žar Orgija vrelih, nestalo je plama, I samo čujem doziv mraka … [više] about Zavodnik
U mračnoj sobi dršće velo tmine, A ja ga gledam kako tiho pada, Ko čađ se spušta beskonačni, gusti... Sve pada, pada, … [više] about Monotonija
Bušak neki, pasuć travicu, Pamet svoju je izgubio, U bujnu, bajnu neku kravicu Volujski se baš zaljubio, Bugareći: — Voli, … [više] about Ljubavnik sramežljiv
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori