hrvatska poezija
Mojoj majci
Žuto lice: umiranje jeseni.
Ruke mole pred mojom sudbinom.
Oči mene gledaju
Zagonetku svojom krvi hranjenu.
U očima dugog bola odbljesci
mene svrate s mojih cesta
k njoj.
Ja sam opet dijete
žutom licu, kosi, očima.
Večeri što idu mirno kroza čula.
Sni duboki ko jezera!
Jutra i blizina njena pored mene!
Ona dođe k meni tiha kao stvar,
Budi tamnu šumu mojih snova.
Ja se smiješim:
ponad njene glave stoji i sja meni
jedno veliko crveno sunce.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sred ravnice široke Četir lipe stale, Četir lipe visoke Oko crkvice male. Sve je tiho i tiho, Nigdje ne čuješ … [više] about Crkvica Ranjenoga Isusa
Devetnaest stoljeća, Otkako na svijet dođe čovjek Bog I reče ljudma: Ljubite se, braćo, Kô prava braća. Svi ste jednaki, Jer … [više] about Novi vijek
Imala si pravo, da je život bajka, S čije groze svak čas srce se potrese; Ljudskog nema stvora, kom ne razbije se Bar po koja … [više] about Imala si pravo…
U tvornici ga crnoj kolo smlavilo, Jedinca majke sijede. - Kad joj glas O smrti stiže, uhvati si vlas, I tisuć joj se boli … [više] about Pieta
Bijedna zemljo! stânu strásti rata, Za kom tuđin tako rado grabi, Premda nemaš blaga niti zlata, Nit što ruke il um k sebi … [više] about Momu domu i rodu
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori