hrvatska poezija
Mojoj majci
Žuto lice: umiranje jeseni.
Ruke mole pred mojom sudbinom.
Oči mene gledaju
Zagonetku svojom krvi hranjenu.
U očima dugog bola odbljesci
mene svrate s mojih cesta
k njoj.
Ja sam opet dijete
žutom licu, kosi, očima.
Večeri što idu mirno kroza čula.
Sni duboki ko jezera!
Jutra i blizina njena pored mene!
Ona dođe k meni tiha kao stvar,
Budi tamnu šumu mojih snova.
Ja se smiješim:
ponad njene glave stoji i sja meni
jedno veliko crveno sunce.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
I. Pokraj Save, vode hladne, Prostire se vrtić mali, Nasred njega gredica je, A u njojzi ruža divna. Pokraj Save, vode … [više] about Srca jadi
Ko sakrivena čista česma, Ko dašak cvijeta mi je pjesma, Tvoj neviđeni slaveć čar; Ni nježne ruke dodiraja, Ni cjelova ni … [više] about Moja pjesma
Obrazi su teški vise... dogaraju oči mutne vlažne prazne U očima poumirale duše (Zastrta okna praznih tamnih kuća) Bijela … [više] about Sudbine u ponoć
O dvorci, o dobe sè, Kâ bez greha duša je? O dvorci, od dobe sè! Ja jedne sreče imam čar, Kî nigdo ne bo vjel … [više] about Sreča
Nebo je tako sjajno, Cvijeće je tako mirno, Samo je vjetrić tajno Poljupcem ružu dirno. S poljupca toga medna, Prepuna … [više] about Pijelo
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori