Na trgu vrvi mnoštvo od muževa, djece i žena,
a dršću u rukama punim prstenja i žuljeva karte.
Križaju brojeve jedni, nekoji srdito kunu, a drugi vrište
Trubljač im daje znak da se je svršio “kvarte”.
Jedni mahnito bježe. Radničke šake se kvrče
u iščekivanju sreće, što zadnje joj turiše pare.
Jedan je kriknuo divlje – za njime jadnici trče
da vide sretnika onog što nosi snivane dare.
Sunce je stalo na nebu i pod sobom lubanje prži.
Trublja satanski ječi. Tišina. Dva crne se broja.
Složan povik na trgu. Svatko pisaljku drži.
“Kvinte”… zatrubi resko i prodre svima do srži.
Nada ko bolest raste i udove napete trese,
srce udara ko bat, a mozak u groznici radi.
“Tombola”!… masa kriknu. Prsti pisaljke mijese.
Grudi su napet luk. Mašta dvorove gradi…
Miče se broj za brojem, crn i zloban ko sudbina,
a truba ječi i pali vrućicu sulude mase.
Jedan je ona čovjek, što dršće i čeka i kune,
a srca su njihova jedno, što broji trene i čase…
Hoće li?… pitajući usne stalno trepere,
kada se brojevi dižu, srce udara ludo o grudi jadne.
Kuće, novac i sreća… sunce se žari i vere,
a trena nema i nema; ruka im klonula padne…
Svršeno!… zatrubi triput i srce njihovo kosne,
iz grudi luk odapne uzdah, smijeh i kletve.
Šaka se riješi grča, papirić na zemlju pada
kao klonula nada.
Il ptica ranjena srpom prilikom loše žetve.
Leđa se umorna grbe. Truba zvoni u mozgu.
Jadan je trg kao polje za nesretnim bojem;
klonule nade po vrućem asfaltu leže.
Još se gdjegdje svjetluca na bijeloj ruci prstenje
il škripe čelični zubi, a pisaljka u šaci stenje
i oči prate mrko one što s ushitom bježe…
Objavljeno: 1931.
Odgovori