Zagreb-gradu na međašu
Hrvatski se kupe ljudi,
Pjesme naše velikašu
Na pozdravlje plamte grudi.
Glavo slavna, glavo mila!
Tuđa te je zemlja krila;
Al’ se narod dobri sjeti,
Što tvoj zapis veli sveti.
Među nama moraš biti,
Sve do vijeka skrajnjeg doba:
Domovina grob ti kiti,
U svom polju daje groba.
Uđi k nama, nam povraćen,
Hram te slave eno čeka,
Dobitnik kô slavan praćen,
Slavu noseć’ iz daleka.
Nisu suzne oči svijeta,
Stijeg se vije, vijenac cvjeta,
Krijes plamenit svuda gori,
A gromovit pjev se ori:
Među nama moraš biti,
Čekat’ s nama bolje doba,
Domovina grob ti kiti,
U svom polju daje groba.
Domovino, majko sreće,
Srdaca nam plamenište,
Ponajljepše kupi cvijeće,
Slavan ti ga pjesnik ište,
Koj’ se vraća, svjedok divan,
Klevetnik da laže kivan,
Vićuć’ svijetu, da nas ne ima.
Živi narod slavlje sprema,
Svog pjesnika vjenčat hiti,
Proroka si boljeg doba;
Domovina grob mu kiti,
U svom polju daje groba.
Spavaj mirno u samoći,
Sred Hrvatske zemlje krila,
Tu te čuva danju, noći,
Domovina sveta, mila.
Mrtav živiš među nama,
Jer o vatri tvîh pjesama
Hrvatski se narod grije,
Duša klikće, srce bije:
Tvoja volja mora biti,
Ljubimo te svako doba,
Domovina grob ti kiti,
U svom polju daje groba.
Vijenac, 1879.
Odgovori