Još proljetno sve ne cvate cvijeće,
Samo cvate bus ljubice mile,
Njeno lice kiše su izmile,
Stog i ona svoj već miris ne će.
A ostalo tek se istom kreće,
Dok rascvjeta, krepke treba sile,
A u gori jer snivaju vile,
Te krasno im njegovat se ne će.
Da ‘e poljana cvijetom odjevena
Slave bi ti vijenac, dušo, spleo,
Za imendan na dar ti doneo;
Dočim narav sva je još ledena,
Primi stoga ovo mjesto cvijeta:
“Živa bila, Milko, mnogo ljeta!”
Slavonac, 1863.
Odgovori