U bijeli svijet sam sitnu pjesmu turno,
Oda sna da mi narod moj probudi –
Al susreli je bezdušni su ljudi…
I teškim negvam okovali žurno.
A sad me kune: što u doba burno
Iz toplih sam je izagnao grudi;
Slobode dan u uzam da ne rudi
Uz tamničara gnjevnih čelo tmurno!
S junaštva njina dašto da se jedim
I pitam: što za pjesmu su im dali,
Da barem znam – što kao pjesnik vrijedim?
Al ne, ne! To ih pitam tek u šali –
A ja ću dalje sitne pjesme presti,
Dok narod mi se drijeman ne osvijesti!
Odgovori