Iznad doma duždevoga Već se gasi mjesec blag, A iz mraka maglenoga Vuče sužnja sužanj jak Preko krova olovnoga, Našav u Arjostu znak, Da će mu baš dana toga Pomoć Bog, il smrt, il vrag. Ispred straže odmagliše, Dok je Duvna ko na san Mislila na onaj dan Što se … [više] about Aventuros
Antun Gustav Matoš poezija
Suza
Otkada sam, željo moja, Tvoju suzu popio, Nisam više, pile moje, Crnog oka sklopio. Kad sam ono, tugo moja, Cijelu noć te ljubio, Pamet sam i dušu, dušo, Sreću sam izgubio. Otkada sam, diko moja, Tvoju suzu popio, U hajduke htjedoh poći, Pa sam ti se … [više] about Suza
Gnijezdo bez sokola
Mom ocu Ja vučem čemer magle tvojih górāh, Očajnost zvijezdah, što nad tobom niču, U meni jeca sjena tvojih dvórāh, Moj otrcani, kraljski, banski Griču! Ja nosim Gospe staromodnu priču, Na kuli Vrata, Svijeću gorkih Mórāh, Pa pjesmu, što pod starcem tramom … [više] about Gnijezdo bez sokola
Capriccio
Vidio sam, snivo sam - svejedno: Sred palazza, punog slave, vina, Hihota, kostima, harlekina, Divno čudo, divno čedo jedno, Kraljevoga prvog sina vrijedno, Ispod skrletnoga baldahina Blista poput biblijskoga krina - Pored nje bi sunce bilo bijedno! Na njoj svila, … [više] about Capriccio
Epitaf bez trofeja
Tu leži Div, Naš stid i sram, Što bješe kriv, Jer bješe Sâm. Taj sokô siv, Svog doma plam, I sad je živ I Vođa nam. U jarku trune, poput crkle strvi - On, što nekim bješe Eugen Prvi, Kraljevina i Sloboda naša. A kraj njega cvili ljuta rana, Buntovnička, zla, … [više] about Epitaf bez trofeja
Pod florentinskim šeširom
U ekstazi duša već je plijen, Buonarroti! tvojijeh milina, Fiorenza stara u taj tren Javlja nam se smiješkom Rujnog Krina. To je smiješak kakvog voli Taine, Pun junaštva, plastike i vina, Osmijeh snage, genija - eh bien: Posmijeh Franje, asiskoga sina. Sveci i junaci! … [više] about Pod florentinskim šeširom
Sonet Ljubi Babiću Đalskome
Od čuda se svatko krsti svetim krstom: Ljuba Babić posta čak prirodoslovac! Htio bi da proda sve pod gotov novac Dogme proglašene monističkim Krstom. S kojom ide, ljudi, sisavaca vrstom Zoološkom ovaj ljubavnički lovac, Od Muza i uma ostavljen, udovac? Za Krafft-Ebinga … [više] about Sonet Ljubi Babiću Đalskome
Nekad i sad
Mirku Račkomu Nekad je bila čedna sličica Očiju krupnih, bijeloga čela; Nikada nije vješta kičica Skladnijeg našla duha i tijela. Nevina riječ joj - drobna ptičica, Ševina pjesma vedra i smjela, Duša joj bješe slatka pričica Momačkog srca, čista i bijela. Sada pak … [više] about Nekad i sad
Iseljenik
(Balada) Dru Mili Starčeviću Na dalek evo krećem put Spram tužnih tuđih strana, Od bola puca moja grud, U srcu pišti rana: Oj zbogom, kućo, drago selo, zbogom, Ja ostah samac, sâm sa mojim Bogom. Sa grunta mog me tjera dug Za porez i lihvara, Zaplijeniše mi već i … [više] about Iseljenik
Naoblačeni mjesec
Bijela bula, gospa Mjesečina U jezeru se stidi. Mir i mrak... I dok se kupa, rosnih iz dolina Ko satir priđe blizu putnik, tašt i lak. - Boginjo sa licem androgina, Ja volim sfinge, mlad sam, čio i jak, O, daj mi zvijezdu stidljivih visina I strasni cjelov tvoj, ko … [više] about Naoblačeni mjesec