Zavedena

Ne, njega nema više. Pobjego je. Vrata
na kući dolje glasno zalupila
ko zadnji put

Da letim za njim niza stepenice?
Ukočila se, stojim

Na podu zgažen cvijet

Kroz prozor
crvene se zvijezde glasno smiju

Ja zovnem u noć iz svih snaga
Na prozoru staklo se zatrese
i smiri

U noći
kamenito srce grada ćuti

Moje golo tijelo dršće
obliveno ladnim svjetlom zvijezda

Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.

Volim te kada si nepokretno topla I ležiš uz mene tiha i mirna Ko ljetna u srpnju bunaca, Ko nepomični zeleno-modri … [više] about Kad sva si život

Bio jednom postolar, Pošten čovjek al' već star: Mnogo djece mnogo treba, A u kući nema hljeba; A djeca sve viču … [više] about Postolar i vrag

Kao leptiri, odbjegli iz šakâ, Nestale sve su dječje uspomene. Još su samo praškom krila laka Jagodice prsta … [više] about Uspomene

Sred grada u kamenu Senju Na glasu je božiji hram; To crkva je svetoga Franje I mrtvijeh uskoka stan. Tu dolje, pod pločama … [više] about Sijelo

Kroz cjelov zore česma zlato lije Na busenje i cvijeće što se budi I diše daškom mirisnijeh grudi U mlakom miru sjena … [više] about Jutro

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Reader Interactions