Sudbina već Halleyevim repom Prijeti padom prokletog kometa; Zabavljen će slaninom i rȅpōm Purgar gledat tragediju svijeta. Skeptičnom bih mogo smrću lijepom Stići tamo, gdje je svima meta: Tamo - kamo tapa stazom slijepom Uzdah crva s tužaljkom planeta. Berenice … [više] about Kometi
Antun Gustav Matoš poezija
Lakrdijaš
Karnevalski calembour Téško je kad imaš mnogo duha, Još je teže kada nemaš kruha; Tȅško sluhu kada je bez uha, Tȅško uhu kada je bez sluha. Tȅško onom koga muči muha, Teže onom koga grize buha: Tȅško biću kojemu se kuha Vječan ručak - samo posna juha. Tȅško onom … [više] about Lakrdijaš
Grički dijalog
Čuju, gospon, zakaj nečeju Naši ludi bit za bana zdigani, Zakaj naši novci drugom tečeju? - Čkomi, Bara, nismo dost prefrigani! Dragi gospon, naj mi rečeju, Zakaj naši ludi jesu cigani, Zakaj v Peštu našu zemlu vlečeju? - Čkomi, Bara, čkomi, mi smo frigani! A po nebu … [više] about Grički dijalog
Samotna ljubav
Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi, Na baršunu crnom leži teška noć; Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi - Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć? Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si, Udaljenost ima smrti tužnu moć, Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strâsi - Poginut … [više] about Samotna ljubav
Mefistov zvuk
Izdahnula je, ko što ruže mru, U prvom djevojaštvu, još šiparica, Na crnu čohu pade doma carica I smješka mi se toplo, ko u snu. Ah, kob je krvnik ćudljiv, glup i gluh, No čemu plač i prkos? Naša Marica U majskoj dobi umre kao starica I ostavi nam tugu, drugu zlu. O, … [više] about Mefistov zvuk
Zvono
Ovo zvono, što ko titan stenje Pod tuđim nebom, mene sjeća sada Drugog zvona, kad u psalmu kòbī Nad mizerijom rođenog mi grada. Tuguj, srodno zvono! Daruj bolu, Što sad s tobom trpi, crna jedra! Udari me klatnom usred grudi, Nek pukne srce, neka prsnu njedra! Tiho... … [više] about Zvono
Kod kuće
Duša moja čaroban je kraj, Gdje jablan čuva gnijezda plemića, Gdje vjetar nosi lipe miris žut I blage pjesme predvečernji sjaj. Polje, žubor, brežuljak i gaj Od tajne boli ko da vječno pate, Jer tu se rodi Kovačić i Gaj. Taj krasni kraj je Gupčev zavičaj I krvav … [više] about Kod kuće
Hrastovački nokturno
Kaj da počmem, moja draga mati, Smrt i betek — to je sinek tvoj. Strelili su mene Smiljke zlati Prami, Smiljka — to je betek moj! Već je zorja, a ja ne mrem spati, Po hiži me hinca mislih črni roj, Kokotiček već kriči za vrati: Hajči, Smiljček, hajči, picek … [više] about Hrastovački nokturno
Utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući, da su tamne oči jasne, Odakle mi … [više] about Utjeha kose
Mòra
I. U noćni sat Ušo je ko tat... U kutu čuči, Došo je, da muči, Da mi kosti toči, oči kljuje, Udara na muke, crven lanac kuje, — Voda, kamen, Led i plamen, — Krvnik, inkvizitor, grabant, Sluga mraka, vječne boli trabant — Dok kroz prozor diše stari, tihi vrt, A srce … [više] about Mòra