Roditelji moji bjehu ljudi
Ja nosim o tom potvrdu sa sobom za onog tko bi u to sumnjao.
Od gipsa ili gline nije moje tijelo
Al svijet od mene mijesio je sve što hoće
Toliko puta promijenih se u obliku i u licu!
U dvadeset i petom ljetu shvatih jednu mudrost:
odlučih biti ono što sam iznutra i izvana
ostati u obliku u kojem sam
I tako samostalan, svoj, i čovjek na svom mjestu
sad mogah da od drugih mijesim sve što hoću
Za ženom čeznuh oduvijek i dođoh k ženi svoga prijatelja
– imah sada prijatelja jer imah novaca –
i očajan joj pričah o nesreći što me prati:
na sve me strane vuku žene, ne mogu da koraknem od žena
Dakako, ona povjerova i sveza se otad za me
svojim tužnim pogledima. No ja ostah tvrd
tek kasnije popustih
Malo poslije
izbacih prijatelja iz njegove kuće
i sjedoh sam unutra
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori