hrvatska poezija
Kad se moliš, čedo, nemoj molit
Samo za se i za oca svog, –
Takih molba ne će stalno volit
Nesebični, dobri, stari Bog.
Neka vazda nevina ti usta
Za taj cijeli bolni mole svijet:
Gdje sam ja već razvalina pusta,
A ti na njoj tekar skroman cvijet.
Onda s neba blagoslov će polit
Svaki stvor i na kraj svijeta tog –
Kad se moliš, čedo, nemoj molit
Samo za se i za oca svog! –
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Na sunce se stalo žalit Ljudstvo tihog Sentomaša, Što mu žegom misli spalit Strn visoku poput šaša. Al i klasje jadno … [više] about Kosci od Sentomaša
Bila veče topla, tija, Kada čežnja nježi grudi, Kad se ruka srcu svija, Kada usna cjelov žudi - - Bila veče, meka, čarna, Kad … [više] about Astrea
Rado te gledam sunčani ko dan, Kome sve cvijeće se smiješi; Katkad te strasno i žudim ko san, Sviju što briga nas … [više] about Rado te gledam…
Vse sunca je zlatoga puno: I gusti v goricah vsi grozdi I puti po klanjcih glibokih I dalki i rudasti gozdi. I krovi od … [više] about Gorice v suncu
1. Veni, cvijete, veni, veni! Eto dođe tužna zima, Smrklo se je ah i meni, Led se moga srca prima. Pani, sunce, pani, … [više] about Zimzelen
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori