Ah, što mi, srce, lupaš danas burno?
Ja znam, da žića već se kida nit…
Da zadnju pjesmu spjevam? Amo gusle žurno –
Kad jedna veće zadnja mora bit!
Al gdje da počnem? Je l’ da svejedno je?
Za rastanak i cigla r’ječ je dost –
A strmogled već spušta grane svoje,
Da preko Stiksa pokaže mi most.
Za slotom bura, a za burom slota
I među njima koji vedar dan…
Gle, to je kratka povjest mi života,
Sa koje često još me b’jega san.
Da nisam pjesme imo – pod ledinu
Već davno moj bi skreno bio put;
Al’ njom se i nad skrajnje zv’jezde vinuh
I zaronih u bezdan mora skut.
I sve, što divno nađoh tuda, spletoh
U v’jenac trajno srcu drag i čvrst
I njim vjenčah doma čelo sveto –
A sâm sam pri tom ostô gol kô prst.
Sad svršeno je… Žića sahne česma…
Gusala starih bolan tihne cv’jel…
Ga poklon samo ova još je pjesma
Ah, kom da bude – pitate me je l’?
Nek bude domu, od kog prvu primih
Za mladih dana kadno htjede kob –
Pristupi, smrti, pa mi ruho snimi,
I položi ga s tija u moj grob!
Odgovori