hrvatska poezija
V.
U proljetnoj lijepoj noći
Kraj potoka sjednem s njome,
Ljubim mile modre oči,
Medna usta mlade mome.
Povučem ju na koljeno,
I cjelivam opet mnogo,
Ona reče rastreseno:
“Nemoj, bi tko vidjet mogo!”
Nema kraja cjelovima,
Nikog nema, koj svjedoči:
Ona šapće sad ustima:
“Nemoj, bi tko mogo doći!”
Dalje ljubim neprestano:
“Nemoj, bi tko mogo čuti!”
Šapće tiho i lagano,
A najposlije i zašuti.
Smilje i kovilje
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Po žitu zažarel se mak, Po zlatu razgorel se tak Kak rože od plamena same Od njih bum ja venec ti splel I stiha na glavu ti … [više] about Mak
Koješta mi je dao bog, I još bi dao više, Da tanju mi je podo krv I krilo malo tiše! Moj duh bi bio rose kap, što srče zraku … [više] about Uzdah
Groza je: noću mrko motrit stijenje Kamo na drevnu gradinu juriša, Slutiš na samrti da nešto stenje Jav čuješ sóvâ, prhanje … [više] about Koja je to…
Bila veče topla, tija, Kada čežnja nježi grudi, Kad se ruka srcu svija, Kada usna cjelov žudi - - Bila veče, meka, čarna, Kad … [više] about Astrea
Z oltara v črnu noć Do luči luč trepeće, Molitvah vrućih žar Gori iz vsake sveće. I moja naj se sad Molitva tiha … [više] about Pri kamenitih vratih
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori