hrvatska poezija
V.
U proljetnoj lijepoj noći
Kraj potoka sjednem s njome,
Ljubim mile modre oči,
Medna usta mlade mome.
Povučem ju na koljeno,
I cjelivam opet mnogo,
Ona reče rastreseno:
“Nemoj, bi tko vidjet mogo!”
Nema kraja cjelovima,
Nikog nema, koj svjedoči:
Ona šapće sad ustima:
“Nemoj, bi tko mogo doći!”
Dalje ljubim neprestano:
“Nemoj, bi tko mogo čuti!”
Šapće tiho i lagano,
A najposlije i zašuti.
Smilje i kovilje
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Širnijem atlantskim morem parobrod cjepove siječe, Na njem su prosjaci hljeba, što će na faram Brazila; Veliki svrdlovi dima … [više] about Iseljenik
Plav je suton pao našim krajem. Gore zvijezde... Vrane nekud bježe. Plaho dišu baščom ruže svježe, Za sunčanim plaču … [više] about Ljetni nocturno
Noćna tišina svud se krili I prepun sjete topli mir, Negdje tek stari klavir cvili I zrakom luta netopir, Pa buni sjetu - … [više] about Čamac
Jedno pred drugim stide se da sjednu za takav ručak i dokle jedu boje se da ne bi jedno drugom život pojeli. Kad ustanu od … [više] about Ručak siromaha
Oj sinko čuj, tvoj otac tek je čovjek, A smrtan stvor ti slijedi svoju kob, I ja ti ne ću živjet', dragi sinko, dovijek I ja ću … [više] about Svome sinu
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori