hrvatska poezija
V.
U proljetnoj lijepoj noći
Kraj potoka sjednem s njome,
Ljubim mile modre oči,
Medna usta mlade mome.
Povučem ju na koljeno,
I cjelivam opet mnogo,
Ona reče rastreseno:
“Nemoj, bi tko vidjet mogo!”
Nema kraja cjelovima,
Nikog nema, koj svjedoči:
Ona šapće sad ustima:
“Nemoj, bi tko mogo doći!”
Dalje ljubim neprestano:
“Nemoj, bi tko mogo čuti!”
Šapće tiho i lagano,
A najposlije i zašuti.
Smilje i kovilje
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
U polju pjeva kosa u rosi i mekana trava plače, a vjetar miris jagodâ nosi. Svjetlo biva sve jače. Magla se dijeli od … [više] about Jutro
Zdenec s kotačom zelenim, jalše nad krovom slamnatim, nebo do mutne daljine z mesecom tenkim i zlatim. V travi kak sedoj od … [više] about Pri bugarskih vrtih
Daj da spustim čelo svoje Na taj kamen poizdrti, Daj mi časak, da mi duša Pomoli se prije smrti! Sa njega se u srce mi Neke … [više] about Pred kraljevskom pločom u Baški
Nekaj žive Vučenik! Ki krepost zvuči se na hitrom Nekaj, žive Vučitel! ki znati navuča na berzom. … [više] about Zverhu Vučenika i Navučitela
Moj dragi, gôsti moj vinògrad, Ti mučíš zelèni moj ajdûk; Ne šumíš: da šli smo grođe brat Ja i ona, zelèni moj ajdûk. Ispod … [više] about Mala trgačica
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori