hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
U siromaštvo gledah i htjedoh da ga opjevam Al kad se dublje zagledah unutra zanijemih vidjeh: Bezdana je bijeda! Što … [više] about Post scriptum
Cinkuš je s turna našèga zvonil, Plòvan polahko popêval, Vetr po nebu oblake gonil, - Nišće ní sôz prolêval. Vmrl je star … [više] about Zadnji glasi
Bilo je tiho, bilo je tužno - Sunce je palo za gole planine. Daleko tamo na krvavo nebo Vihar je vitlo oblačine. Poljem su … [više] about Dvije parije
Gusle moje, već sam davno htio Ozlovoljen razbit vas o kami - Ali čim bih onda ganjo bio Teške snove u života čami? Tako ste … [više] about Mojim guslama
Tko vlači stope gorskim mrakom? Pod zlatnim šljemom mrki div Za hrast se hvata slabom šakom, Po licu mrtav, okom živ, Sve … [više] about Smrt Petra Svačića
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori