hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Mi ne znamo, kad jaglac žutim trubama zove, mi ne znamo, kako blistaju zvjezdana čisla, koja prebiru grane lipe, breze i … [više] about Seoski prebjezi
Oj ljubavi! Ti kaplja jesi rose, Bez koje ruža samotnica gine, U sedam boja svijet mi s tebe sine, Životu prene mrtvo zemlje … [više] about Molitva ljubavi
Ne zamjer'te, krši gole, I vi, polja zlatoklasa, Moje more, sinje more, I vi, zvijezde vrh talasa; - Što se bajnim čarom … [više] about Oproštaj
Kao tihi glasi neznanih daljina Kroz poljanu dugu vjetar vije, šumi Muklo, monotono. I polako svija Kukuruze zrele, gustoj … [više] about Kukuruzi
Kiša vre v jutro je rosila, listje i zadnje još nosila. Kaj pripoveda to lugu, koju sad tuži mu tugu? Skriva se dan za … [više] about Kesna kiša
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori