hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Jezero se gorsko ziba, Tajni u njem drijema vir, - Staklenoga povrh gliba Svud je mir. Časom tek kroz puste lijese Kukavicu … [više] about Vir
Izmislili su za nas zakon i vele da Bog tako hoće. O samo Bog bi mogao znati koliko u njih ima gluposti a koliko … [više] about Zakonodavci
Grdni rat već grmi i gruva Treba da se zacrveni svježe ova zemlja siva i suva Od tutnja tlo se ispod nogu stresa Svuda skoro … [više] about Krvolok
Odavno mi se tijelo krije od sunca, moje pogibije Životvorno sunce mene bonika plaši smakom Dođem li poda nj, u istom … [više] about Smrtno sunce
Oslepele budu mi jenput te oči, Kaj tak su mi gledele rade I leta ti v cvetju i jesenih žalost I sneg i protuleti mlade. Na … [više] about Za zbogom
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori