hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Zakaj, sused, tak zapiraš Te visoke lese, Kaj si v strahu, da ti zlato Negdo ne odnese? Zakaj su pri tebi cucki, Kak pri … [više] about Susedovo dete
Trublja ječi. Care vojsku Selom kupi našim. Strah me, dušo, e ću morat Da se diljke mašim. Ti se smješiš: ko da nije Onaj … [više] about Trublja ječi
Pada kap po kap. Buči negdje slap. A u mraku spava već dolina... Povrh glave tik jeknu ptičji krik. Kiša rosi. Mrtva svud … [više] about Sjeta
Daleko prek plavih planinah I dale od oblakov belih Veliju, da cvet je, kaj samo Po noći odpira svoj kelih. Po noći, kad … [više] about Noćni lotos
II Krapino, pod tvojim porušenim gradom Ja porušen klonuh, prignut njegvim padom, Uz njegvu starinu postadoh ko … [više] about Zagorske elegije
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori