hrvatska poezija
Nebo je već dugo praznina
bez Boga i serafina,
beskrajna pustinja siva
kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva,
Ne lete više duše gore ko laste.
Čovjek u zemlju legne i sav se raspe.
K Bogu izgubismo pute.
Pjesnici stoje pred ništavilom, i ćute.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Po narodnom napjevu Oj jesenske duge noći, Reko dragi da će doći. Il mu doći, il ne doći, Čekat ću ga do pô noći. Gdje … [više] about Čekajuća draga
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi, O, taj puk, što dnevno veći slijepac biva, O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi, Pa ta … [više] about Stara pjesma
Znaš li lovor, cvijeće žuto-bijelo, Štono kiti Sparćaninu čelo, Što Rimljana praćaše u boj! Slava znači njegova kita … [više] about Lovoru
Na oblaku sam ponad mora bio, Gdje mermer-stupi nose plavet neba, I Zevsu sam se poklonio bogu S vijencem o čelu i s lirom iz … [više] about U oblacima
Črni oblâki: prnjàvi siromaki, So gladni žita, žejni vinské loze. Črni oblâki: bogàti siromaki - Ke siromàško bogâctvo so: … [više] about Črni oblaki (prnjàvi siromaki)
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori