hrvatska poezija
Nebo je već dugo praznina
bez Boga i serafina,
beskrajna pustinja siva
kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva,
Ne lete više duše gore ko laste.
Čovjek u zemlju legne i sav se raspe.
K Bogu izgubismo pute.
Pjesnici stoje pred ništavilom, i ćute.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Gusle moje, već sam davno htio Ozlovoljen razbit vas o kami - Ali čim bih onda ganjo bio Teške snove u života čami? Tako ste … [više] about Mojim guslama
Plakala Nena, rad bi na šetnju, A braća znadu: bit će na smetnju! Sklonu ih ipak suzice teške, Al' joj se groze: "Ići ćeš … [više] about Mali patuljak
Kroz moje žile teče otrov što ga popih u nasladama, u noćima pjanim. I otrov truje. Tijelo trune. Ja živim u lešu. I tijelo … [više] about Tijelo i mi
(Slikaru Mihovilu Krušlinu) Vrba se k vodi nagiblje, čun se pozabljeni ziblje, bistra spominja se Sava, tiček pod nebom si … [više] about Spomen na jesenice
Sad si i ti došla, moja prva kćeri, Proljetno kô sunce jesenske na dveri. Sjedni... pa mi lijepo pričaj, kako ti je? Što tvoj … [više] about Sad si i ti došla…
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori