hrvatska poezija
Nebo je već dugo praznina
bez Boga i serafina,
beskrajna pustinja siva
kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva,
Ne lete više duše gore ko laste.
Čovjek u zemlju legne i sav se raspe.
K Bogu izgubismo pute.
Pjesnici stoje pred ništavilom, i ćute.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Srebrn mjesečev srp žnje zvijezde: nebesko žito. Kuju cvrčci u polju kaos rosa sitne, sitne srebrnike od srebra mjesečine. U … [više] about Srebrna pjesma
Tko tebe jednom vidi, pa da dvoji Jel' modro ili crno oko jače? Sva raskoš nebeska u jednoj boji Upisana u tvojem oku stoji … [više] about Mojoj Peri
(Proslavi starinarskog društva u Kninu 24. kolovoza 1893.) Pjesnik Majko moja - sve je mrtvo, sve je pusto, Razvaline, … [više] about Na grudi prošlosti
Mama nosi duge halje, Kratke li su moje! Ona veli: "Maloj djeci Kratke bolje stoje!" A kad budem ja velika, A ti mama … [više] about Čemu se Nena nada?
Dan još je samo nekoliko svjetla koja gasnu na vrhovima Ja čekam noć: preobraženje stvari Noć iz doline javi se i raste … [više] about Molitva za preobraženje
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori