hrvatska poezija
Nebo je već dugo praznina
bez Boga i serafina,
beskrajna pustinja siva
kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva,
Ne lete više duše gore ko laste.
Čovjek u zemlju legne i sav se raspe.
K Bogu izgubismo pute.
Pjesnici stoje pred ništavilom, i ćute.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Oči su v noćih, a v dušah su mraki, v srcu je tuga i skriva ju vsaki, vse, kaj je lepo i drago, se zgasne: sunčani dani i oči … [više] about Vse se pozabi
I dokle ispod prvih udaraca čekićem u čavle na križu tijelo čovjekovo poče da se uvija i svija i stenje službenici ukočeno … [više] about Raspeće
Blagoslovljeno zlatno sunce da je, Na mlado jutro što me amo zvalo, Rajolike u ove gorske kraje, Sred dolinice na to groblje … [više] about Na grobu Antuna Mihanovića
Drúge života, tko se od nas spominje još onih dana našeg djevovanja kad skupa s našim tijelom rastaše neodoljiva i živa želja: … [više] about Život nekih žena
Počinje historija od Suzane, hćere Helkije, a žene Joakina. Ovoj se zgodi u Babiloniji, budući tamo zaveden u sužanjstvo puk … [više] about Suzana
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori