hrvatska poezija
Nebo je već dugo praznina
bez Boga i serafina,
beskrajna pustinja siva
kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva,
Ne lete više duše gore ko laste.
Čovjek u zemlju legne i sav se raspe.
K Bogu izgubismo pute.
Pjesnici stoje pred ništavilom, i ćute.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Nisu stari mene othranili Za pjevača, za pjesme kovača; Al' badava otimat se sili, Narav, brate, ta je vazda jača. Deder … [više] about Tvrda vjera
Koliko li ljubav traje? Znaš li, kadno suza pane, Kad je teško duši; Suza pane, sunce grane, Suza se posuši; Slavljem smijeh … [više] about Koliko li ljubav traje
Eto rano primaljetje svud otvora rano cvijetje, lijepu rusu i ružicu, drobni čemin i ljubicu, mlade vile da okruni, da … [više] about Eto rano primaljetje
Puoi vantar le tue ritorte. Nu: se diči s tvum nesrečum Sužen obstert z možnum srečum Koga sama ljubav vadi Kuda vredna … [više] about Moreš li hvaliti Tvoje krivice
Zvijezda stado svijetlim svijetlom sjaje, A tih vjetrić šumsko lišće vije: Anka veslom vale Savom rije, Amo brod u moje vodi … [više] about Zvijezda stado
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori