hrvatska poezija
Nebo je već dugo praznina
bez Boga i serafina,
beskrajna pustinja siva
kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva,
Ne lete više duše gore ko laste.
Čovjek u zemlju legne i sav se raspe.
K Bogu izgubismo pute.
Pjesnici stoje pred ništavilom, i ćute.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Moju je dušu izmučila ljubav Moja je duša bolesna i sniva Ne budite je: svaka miso boli Moja je duša tamno golo jezero u … [više] about Zima
Kožulec Z janjčeka imaš kožulec, rubec na glavi črleni, tebe vsi radi glediju, ali si najdragša meni. Pod onim rubcom … [više] about Spod slemena
Tu sai, che amante son io. Da ja ljubim je ti znano Dogođenje me tak rano Ah! ki Milost če dobiti Nemre Milost … [više] about Ti znaš da zaljubljen jesem
Na humku iznad starog sela U sjeni mir i vječni hlad, Uz lipu drvena kapela S vidikom čak na grad. Ko materina prsa … [više] about Tuga vidika
Mojoj majci Žuto lice: umiranje jeseni. Ruke mole pred mojom sudbinom. Oči mene gledaju Zagonetku svojom krvi hranjenu. U … [više] about Žuta sjenka
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori