hrvatska poezija
Nebo je već dugo praznina
bez Boga i serafina,
beskrajna pustinja siva
kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva,
Ne lete više duše gore ko laste.
Čovjek u zemlju legne i sav se raspe.
K Bogu izgubismo pute.
Pjesnici stoje pred ništavilom, i ćute.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Jutro je hladno, ja gledam s Griča, Hoće li sunce već doći - Kraj mi se čini kô bajna priča Iz tisuć i jedne noći. Sneni nad … [više] about Jutro je hladno…
Dajte mi čašu, vrije mi krv, Čudno mi igraju žile; U srcu mojem vije se crv, Glavom se vitlaju vile. Pjevajte, braćo, veselo, … [više] about Napitnica budućnosti
Sunce se rodilo bolno i zalilo u bijegu pute isplakanim mutnim svjetlom i sjenama koje šute. Pod nebom su krošnje jasena i … [više] about Sunce se rodilo bolno
Srebrn mjesečev srp žnje zvijezde: nebesko žito. Kuju cvrčci u polju kaos rosa sitne, sitne srebrnike od srebra mjesečine. U … [više] about Srebrna pjesma
O, dođi, negdje iznenada, Ko talas zraka s lipe cvjetne Za polusvijetle noći ljetne, Sva živa, žarka, bujna, mlada, Sa vrelom … [više] about U želji ljubavi
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori