hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sunce naše, zlata roža, Ti si dobro vsakom, Ti svetiš i bogatašu Kak i siromakom. Vsakomu ti daš življenja Na širokom … [više] about Sunce
Čuti ćeš sud gomile...! PUŠKIN Još mlad i zelen - a već sâm - Na trošan mi je stolac pao; Bljedolik svjetla drhtav plam Po … [više] about Na odru staroga ljeta
Po cijelom kraju, na sto milja Ljepote takve nij', Što lijepa Jana pokraj Save, Ribara starog kći. Kô drijenak su joj pune … [više] about Ribareva Jana
Kaj roža se skriva vu gusti taj mrak, a meseca draga ju srebreni trak? Kaj roža tak moli vu tihu tu noć, kaj žal joj je dana, … [više] about Kaj roža se skriva
Na mjesečini pjenu Pjeva vodopad. O, kad se samo sjetim Da nisam više mlad! O, kako zdravo diše Polje, zemlja, zrak! Da, … [više] about Kraj druma
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori