hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
U omrklom parku jablani Bunar okružuju bijeli, Gdje smo ja i gospoja Kao saneni sjeli, Dok tavni - šume i tuguju Gordi i … [više] about Kipovi
Bako vodi pjesmu, Heba toči, Ovjenčana neuvelim cvijećem. Sve je pjano! Sve je uzigrano Divnim pilom, Bakovim umijećem. Sve … [više] about Bako vodi pjesmu…
Što li će biti, bog sam znade! Gdje li ću zadnje prebolit jade, Da li u nježnom naručaju, Ili otuđen u tuđem kraju? Sve je … [više] about Na sjeveru il jugu?
Noćna tišina svud se krili I prepun sjete topli mir, Negdje tek stari klavir cvili I zrakom luta netopir, Pa buni sjetu - … [više] about Čamac
Kad smo včera orali, Kaj smo stati morali? Nekaj nam je reklo: "Pazi, Tiča ne pogazi!" Kad smo se ogledeli, Tičeka … [više] about Škrlec
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori