hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Već nekoliko dana u meni mene prati svijetla pjesma ljeta Ja ne sjećam se kad je ljeto u grad došlo al znadem: ljeto živi s … [više] about Ljetna pjesma
Dok me blijeda noć na krevetu siše u sobi gradskoj, tamo iznad huma žuti mjesec snijegom plave sjene riše, naboden na vrške … [više] about Mlad seljak boluje u gradu
Moli, prosi svakog dana Koru krušca starac slijepi; Moli, prosi za taj darak Njeg'va kćerka, anđeo lijepi. I tko pita starca … [više] about Život i ljubav
1. Jesensko mutno jutro. Magla mliječna kroz drvlje gmili kô sablast. Kraj plota, kô okamine hladne, bez života, njih dvoje … [više] about Život za cara
Odjeknuše pucnjevi ubojni hrvatskom domovinom, I sva se ko udova ogrnu crnom, žalosnom tminom. Zaljuljala se polja bogata, … [više] about Tuga nad domovinom
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori